Film o kojem se može govoriti samo u superlativima

Izvorni naslov: El laberinto del fauno
Režija: Guillermo Del Toro
Glumci: Ivana Baquero, Sergi Lopez, Maribel Verdu, Doug Jones, Ariadna Gil
Trajanje: 120 minuta
Ocjena: 10/10

Nakon gotovo više od jedne godine zakašnjenja, svanuo je i taj dan. Dugoiščekivani "Panov labirint" stigao je u hrvatske kino dvorane. Film koji je svugdje gdje je prikazivan pokupio isključivo hvalospjeve kritike i publike, te se ovjenčao brojnim nagradama među kojima su i tri Oscara, napokon može pogledati i naša publika. I brzo se uvjeriti da su visoka očekivanja sasvim opravdana. "Panov labirint" jedan je od najboljih filmova proteklog desetljeća.

Smješten u grubo okruženje ruralne Španjolske nakon Građanskog rata u kojoj se vojska generala Franca bori protiv malobrojnih preostalih pobunjeničkih skupina, "Panov labirint" prati životnu priču djevojčice Ofelije. Nakon što joj je otac poginuo u ratu, Ofelijna majka Carmen udala se za kapetana Vidala, oficira u Francovoj vojsci, nadajući se kako će tako sebi i kćeri osigurati bolji život. Kako će Carmen Vidalu uskoro roditi sina, on inzistira da dođe živjeti s njim u njegovu improviziranu vojarnu u šumi koja služi kao baza za borbu protiv lokalnih pobunjenika. U blizini svog novog doma Ofelia nalazi stari, ruševni labirint oko kojeg u svojoj mašti gradi svijet koji joj služi kao bijeg od sirove stvarnosti i očuha koji je ne može smisliti. Jedina prava veza koju Ofelia ima s realnošću je njena boležljiva majka i novostečena prijateljica Mercedes, Vidalova sluškinja koja potajno surađuje s pobunjenicima...

"Panov labirint" u gotovo je svim svojim aspektima dorađen do apsolutnog savršenstva, ali taj očiti perfekcionizam nije se, kao što to često biva, negativno odrazio na njegovu spontanost ni prirodnost. Guillermo Del Toro, jedan od predvodnika meksičke invazije na američku kinematografiju, nakon dugo se vremena vratio svom matičnom španjolskom jeziku snimivši film koji će vjerojatno ostati vrhunac njegove karijere. "Panov labirint" bez ikakvog usprezanja možemo nazvati pravim autorskim djelom, s obzirom da ga je Del Toro ne samo režirao, već i producirao, te za njega napisao scenarij, a kao dodatni argument kvaliteti ovog ostvarenja zasigurno ide i činjenica da je svoj producentski potpis na njega stavio i jedan od najboljih režisera današnjice, Del Torov sunarodnjak Alfonso Cuaron.

Iako ova rečenica možda može zvučati kao klišej, o "Panovom labirintu" doista se može govoriti samo u superlativima. Kako je Del Toro režijski zanat brusio na cijelom nizu horor filmova, stečeno je znanje izvrsno iskoristio u "Panovom labirintu" prenijevši u njega dio zlokobne atmosfere koja je oduvijek krasila njegove filmove. Veliku je ulogu u stvaranje te atmosfere imalo vrlo specifično korištenje boja, redom tamnih tonova, nijansama plave i sive, kojima Del Toro stvara raskošni vizualni identitet "Panovog labirinta". S jednakom uvjerljivošću prikazani su brutalni ratni naturalizam i snena bajkovitost Ofelijina svijeta iz mašte kojim defiliraju bizarna i nečesto jednako okrutna stvorenja kao ona koja ju očekuju nakon povratka u tmurnu stvarnost.

Posebna pohvala ide i Javieru Navarreteu, koji je skladao fantastičnu glazbenu podlogu. Poznato je da dobra glazba može uvelike pridodati kvaliteti filma, isto kao što loša glazbena pozadina može unazaditi i vrlo kvalitetno filmsko ostvarenje, a zvučna je kulisa "Panovog labirinta" besprijekorna. Iako niti u jednom trenutku pretjerano nametljive, Navarreteove kompozicije savršeni prate tok radnje, a glavna će vam zvučna tema, izuzetno melodična uspavanka koju Mercedes pjevuši Ofeliji, zasigurno u glavi odzvanjati još dugo nakon gledanja.

Kompletna je glumačka ekipa svoj posao obavila bez iti jedne zamjerke, s posebnim naglaskom na mladu i neizmjerno talentiranu Ivanu Baquero koja je utjelovila Ofeliju i sadističkog kapetana Vidala u izvedbi Sergija Lopeza. Iako joj je tek 13 godina, Baquero iza sebe već ima pet filmskih uloga, a ako je suditi prema njenoj izvedbi u "Panovom labirintu" čeka je vrlo duga i uspješna glumačka budućnost, bez obzira što je u svijetu filma uvijek postojalo pravilo da se dječje zvijezde počinju gubiti čim malo ostare. Del Tora svakako treba pohvaliti i zato što je film odlučio snimiti na svom matičnom španjolskom jeziku koji izuzetnom melodičnošću dodatno pojačava lirski osjećaj koji je u "Panovom labirintu" prisutan već od uvodne špice.

Čim se "Panov labirint" nađe svoj put i do kina u Zadru, učinite si uslugu, otiđite ga pogledati. Nema razloga dovoljno dobrog da se opravda ignoriranje jednog ovako savršenog primjera sedme umjetnosti, a riječ je o filmu kojeg bi svatko trebao barem jednom vidjeti na velikom platnu.