Pola sata zabave i 80 minuta didaktičkih prodika

Izvorni naslov: I Pronounce You Chuck and Larry
Režija: Dennis Dugan
Glumci: Adam Sandler, Kevin James, Jessica Biel, Ving Rhames, Dan Akroyd
Trajanje: 110 minuta
Ocjena: 5/10

Nova komedija Adama Sandlera ne razlikuje se puno od njegovih prijašnjih filmova. Zaštitni znakovi su ostali isti; grubi, pomalo nastrani humor, banalna radnja bez pravog zapleta i didaktička poruka za edukaciju širokih masa.

Chuck Levine i Larry Valentine ponos su svoje vatrogasne jedinice, uvijek zajedno u akciji spremni su učiniti sve jedan za drugog. Novopečeni udovac Larry želi zaštititi svoju obitelj dok Chuck želi samo uživati u blagodatima samačkog života. Kada Larry ne može imenovati svoju djecu kao korisnike životnog osiguranja, on zamoli Chucka veliku uslugu: da se prijave kao životni partneri,homoseksualni par, naravno samo na formularima. Nitko nikada neće saznati. No, prerevni službenik osiguranja postane sumnjičav, te oni moraju dokazati svoju ljubav, a to znači pretvarati se i u javnosti...

"Chuck, sad možete poljubiti Larryja" po mnogočemu je tipična američka komedija iz "kluba 100" (magična granica od 100 ili više milijuna dolara zarade na američkim kino blagajnama). Kombinacija poznatih komičarskih imena Adama Sandlera i Kevina Jamesa, te seksipil Jessice Biel idealna su formula za masovno privlačenje publike u kino dvorane. Adam Sandler posljednjih je godina gotovo postao zaseban žanr, publika zna što od njega može očekivati, a iz nekog razloga to im odgovara. I dok njegove sposobnosti kao komičara drže vodu, te je s vremena na vrijeme dobro plasiranim vicem sposoban nasmijati gledatelja, to ipak nije dovoljno da bi ovaj film dobio pozitivnu preporuku.

Iako ima svojih svijetlih i zabavnih trenutaka, nakon prvih pola sata "Chuck, sad možete poljubiti Larryja" pretvara se u čistu šablonu. Što samo po sebi nije neočekivano, s obzirom da nitko od ove komedijice ne očekuje vrhunski kinematografski uradak. Ali, negdje u procesu stvaranja nešto je pošlo krivo, a tvorci ovog filma sebe su počeli shvaćati pretjerano ozbiljno i nametnuli si cilj seksualne edukacije šire javnosti.

Njihove fore tako vrlo brzo počinju gubiti na oštrini, a film, koji bi trebao biti nepretenciozna i opuštajuća komedija, pretvara se u otvoreni pamflet tolerancije i jednakosti. Neizdrživa politička korektnost pršti iz njegove svake pore pretvarajući ga pri tom u otvoreni i isforsirani gay aktivizam. A to, složit će te se, nije ono što želite gledati ako kupite ulaznicu za film Adama Sandlera. Borba za prava homoseksualaca, jednakost spolova i što sve ne, plemenit su cilj, ali u ovakvom im filmu definitivno nije mjesto.

Nadalje, indikativno je da su glavni likovi upravo vatrogasci, što se ne može opisati nikako drugačije nego kao jeftina ikonografija. Scenarist je vjerojatno smatrao kako će njegova poruka mira i tolerancije ostaviti tim jači dojam ako je na svojim leđima iznesu ljudi koji su u Americi nakon terorističkog napada na WTC (slično kao i u Hrvatskoj nakon kornatske tragedije) postali simbolima junaštva i požrtvovnosti. Efekt koji se postiže upravo je suprotan, film postaje potpuno neuvjerljiv, a kako su sve smiješne situacije već ispucane u prvih pola sata, stvarno nema dobrog razloga da ovo odete pogledati.