Mračne vizije iz Curtisovih pjesama, mjestimice nadahnute djelima Burroughsa i Balarda, Hannett je savršeno uklopio u ono što je nazvao "plesnom glazbom s prizvukom gotike"

Punk je stigao u Manchester 4. lipnja 1976. godine s premijernim gostovanjem Sex Pistolsa. U manjoj dvorani Free Trade Halla dočekalo ih je samo četrdesetak znatiželjnika, iako se broj navodnih svjedoka poslije povećavao proporcionalno veličini mita o prvom punkerskom pohodu na engleski sjever, piše glazbeni kritičar Ilko Čulić u Jutarnjem listu .

Gotovo svaki posjetitelj toga epohalnog koncerta poslije je bio identificiran kao nezaobilazan protagonist manchesterske glazbene scene.

Impresioniran nastupom Sex Pistolsa, voditelj lokalne televizije Tony Wilson potpuno se zapalio za punk i pokrenuo nezavisnu diskografsku kuću Factory. Howard Devoto, Pet Shelley i Steve Diggle udružili su se u Buzzcocks. Mark E. Smith osnovao je The Fall. Sedamnaestogodišnji Stephen Patrick Morrissey nakratko je zapjevao u punk bandu The Nosebleeds. Bernard Sumner i Peter Hook bili su tri godine stariji od Morrisseyja, ali podjednako oduševljeni Pistolsima.

U nepunih godinu dana uvježbali su vlastiti punk band Warshaw s pjevačem Ianom Curtisom koji je već slovio za darovitog pjesnika, ali ih je iznenadio moćnim baritonom. Postava je kompletirana u ljeto 1977. dolaskom bubnjara Stephena Morrisa, a nakon dojave da u Londonu postoji punk band Warshaw Pakt ipak su odustali od imena inspiriranog pjesmom s Bowiejeva albuma "Low".

Warshaw je preimenovan u Joy Division, što je upućenima zvučalo više šokantno nego Sex Pistols. U kontroverznoj knjizi "The House Of Dolls" (1956.) izraelski pisac Yehiel De-Nur opisao je Joy Division kao dio koncentracijskog logora u kojemu su nacisti držali seksualne robinje. Provokativno ime izazvalo je dodatnu pomutnju u kombinaciji s omotom prvog singla "An Ideal For Living" na kojemu je bio Sumnerov crtež mlađahnog bubnjara u odori Hitlerjugenda. Predvođeni karizmatičnim Curtisom koji je već početkom 1978. osvanuo na naslovnici NME-a, Joy Division su zapanjujuće brzo napredovali od tipičnog punk banda na tragu Iggyja & The Stooges do potpuno originalnog post-punk koncepta, razrađenog na debi albumu "Unknown Pleasures" (1979.) uz pomoć genijalnog producenta Martina Hannetta.

Naslovnica albuma "Closer" - jednog od najboljih albuma iz 80-ih 

 
Mračne vizije iz Curtisovih pjesama, mjestimice nadahnute djelima Burroughsa i Balarda, Hannett je savršeno uklopio u ono što je nazvao "plesnom glazbom s prizvukom gotike". Dok su članovi grupe razmišljali o tome koliko Martinova minuciozna produkcija otupljuje punkersku žestinu živih svirki, Tony Wilson je kroz Factory Records rasprodao početnu tiražu albuma.Zbog uspjeha nadohvat ruke Joy Division je još više ubrzao tempo rada, iako je Curtis istodobno proživljavao sve teže epileptične napade i obiteljsku dramu u kojoj su na jednoj strani ostale supruga Deborah i tek rođena kćerkica Natalie, a na drugoj strani njegova belgijska ljubavnica, novinarka Annik Honoree. Između europske turneje odsvirane početkom 1980. i gostovanja u SAD-u isplaniranog za svibanj ponovno su ušli u studio s Martinom Hannettom te snimili materijal za drugi album "Closer" koji zauvijek ostaje upamćen kao jedna od najboljih ploča iz 80-ih.

Nažalost, Ian Curtis nije izdržao toliki pritisak. Dan prije putovanja u Ameriku navratio je kući, uletio u još jednu svađu sa ženom i preko noći ostao sam. Deborah se vratila sutradan i našla ga obješenog u kuhinji. Na prvom albumu U2 veliki obožavatelj Bono Vox ispratio ga je pjesmom "A Day Without Me", a OMD su mu posvetili "Statue" na albumu "Organisation". Sumner, Hook i Morris nastavili su karijeru pod imenom New Order, ali uvijek ih je pratila legenda o Curtisu. Njegova udovica objavila je biografsku knjigu "Touching From a Distance" prema kojoj je proslavljeni rock fotograf i video redatelj Anton Corbijn posljednjih godina snimao film "Control", premijerno prikazan u Cannesu, a prekjučer i na Zagreb Film Festivalu.

Uz svaki album priložen je bonus disk s integralnim snimkama koncerata u Manchesteru, Londonu i High Wycombeu. Na njima su zabilježene i dvije "live" verzije besmrtne pjesme "Love Will Tears Us Apart" koja bi inače ispala iz ovog paketa jer je svojedobno bila objavljena samo na singlu i naknadno na "best of" kompilaciji "Substance".