Ima li netko da mu zombiji već nisu dosadili?

Izvorni naslov: 28 Weeks Later
Režija: Juan Carlos Fresnadillo
Glumci: Robert Carlyle, Catherine McCormack, Emily Beecham, Jeremy Renner, Rose Byrne
Trajanje: 101 minuta
Ocjena: 4/10

Nakon što je kultni britanski filmaš Danny Boyle prije pet godina oduševio publiku i kritiku tjeskobnim psihološkim hororom "28 dana kasnije", njegov je nastavak bio samo pitanje dana. Ove godine smo ga napokon dobili, ali "28 tjedana kasnije" ni po čemu nije nalik svom prethodniku.

"28 tjedana kasnije" započinje točno šest mjeseci nakon Boyleovog filma. Virus koji ljude pretvara u krvožedne žive mrtvace proširio se cijelom Velikom Britanijom, otok je potpuno opustošen. Rijetke skupine preživjelih skrivaju se u zamračenim kućercima , žive u strahu i očekuju neizbježno. Gotovo cijela britanska populacija pretvorena je u zombije, koji su svakim danom sve agresivniji zbog nedostatka hrane, te s vremenom počinju izumirati. Uskoro u London stiže američka vojska, koja u grad uvodi stanje karantene, te polako počinje ponovo naseljavati populaciju na Otok. No, usprkos svim mjerama sigurnosti i kontroliranim uvjetima, virus se uspijeva opet proširiti u Londonu i počinje bitka za goli život...

Filmski nastavci rijetko kad uspijevaju ponoviti kvalitetu originala, ali nastavci horor filmova gotovo su tradicionalno loši. "28 tjedana kasnije" nije nikakva iznimka. Boyleov izvornik bio je popularan, gledan i na kraju krajeva dobar, upravo zato što nije bio klasični zombie film. "28 dana kasnije" imao je dublje konotacije; davao je metaforički osvrt modernog društva i njegove otuđenosti, razvio likove do savršenstva, a sve je to bilo začinjeno zabavnom i intrigantnom pričom unutar horor miljea. "28 tjedana kasnije" nema ništa od navedenog i jedino što u njemu vrijedi jest sam početak. Prvih 15-ak minuta filma upoznajemo neke stare i nove likove, dobivamo uvid u okolnosti u kojima sada žive, a zatim slijedi izuzetno napeta i dobro izrežirana akcijska scena prije nego se radnja preseli u djelomično repopulizirani London.

Nakon toga sve je krenulo nizbrdo, a glavni dio krivice pada na leđa redatelja Juana Carlosa Fresnadilla. U meksičkom valu talenata koji je zahvatio Hollywood kroz proteklih desetak godina, producenti su pronašli mladog i navodno perspektivnog redatelja za kojeg su smatrali kako će uspješno kopirati Boyleov stil i tako zadržati štih originala koji se publici toliko svidio. Bili su u krivu. Fresnadillo ne zna režirati horor film, što je iz njegova opusa, koji se sastoji od jednog dugometražnog dramskog trilera i nekoliko shortova trebalo biti sasvim jasno. Pokušavajući kopirati tjeskobni ugođaj koji je ludi Englez stvorio u izvorniku Fresnadillo se jako brzo počinje gubiti u sferama nadrealnog. Tako se, naime, najbolje mogu opisati njegovi nepregledni, predugački i često iritantni kadrovi koji kod publike mogu izazvati eventualno - glavobolju.

Fresnadillo nije Danny Boyle, niti će ikad biti, ali to sam očito nije mogao shvatiti. S obzirom na gotovo kultni status koji je "28 dana kasnije" vrlo brzo stekao, snimiti njegov nastavak bio bi izazov i za puno veće redateljske face, a kamoli ne za jednog praktički debitanta, koji je olako pao pod utjecaj originala, i tako u samom startu izgubio svaku šansu da napravi iole dobar film. Njegovi likovi, iako nisu toliko loše okarakterizirani, sasvim su nezanimljivi, pa je u cijelom tom metežu jako teško i navijati za happy end. Vjerojatno ga zato ni nema. Akcijske scene, odnosno oni dijelovi koji bi ih trebali predstavljati (s izuzetkom samog uvoda), napravljene su užasno i ovaj je film savršen primjer kako neki trendovi, kao prečesta uporaba kamere iz ruke koju proteklih godina mnogi redatelji koriste, ne moraju nužno biti korak naprijed u kinematografiji.

"28 tjedana kasnije" samo je blijedi pokušaj kopiranja originala, bez prave priče, bez izrađene radnje, bez zanimljivih likova, zamoran i nepregledan. I što je najvažnije, a za jedan horor najveća tragedija koja ga može snaći, ni na trenutak nije zastrašujuć. Čak i ako ste ljubitelj žanra, ovaj je naslov možda bolje preskočiti.