Vrhunskim koncertom u dupkom punoj Velikoj dvorani Doma sportova TBF je potvrdio svoju pijedestalnu poziciju u hrvatskoj pop glazbi i okrunio koncertnu godinu za pamćenje

Sama činjenica da su napunili Veliku dvoranu Doma sportova bez velikog sponzora i dijeljenja karata šakom i kapom, već isključivo svojim imenom i glazbom, pokazuje kakav pothvat su sinoć napravili TBF-ovci. Rijetki su glazbenici prije njih uspjeli na ulaz u Veliku dvoranu objesiti natpis 'Rasprodano', a da iza sebe nisu imali kakvu moćnu korporaciju.

TBF-ovci su sinoćnjim koncertom, kojim je Radio 101 ujedno proslavio 25. rođendan, okrunili svoju zagrebačku koncertnu sezonu za pamćenje. Prije nešto više od godinu dana predstavili su album Galerija Tutnplok u rasprodanom Aquarisu, da bi ištekanim izdanjima u KSET-u i u SAX-u potvrdili da se radi o iznimno kvalitetnim glazbenicima kojima su koncerti, kako je je to sinoć rekao Mladen, jedna velika baza. Koncert u Velikoj dvorani bio je logičan nastavak svega što nam je TBF prezentirao u posljednjih godinu dana i ujedno vrhunac njihove karijere.

U nešto više od dva sata svirke podsjetili na sva opća mjesta iz svoje karijere. No, prije nego što su izašli na pozornicu, publiku je energičnim nastupom zagrijala grupa St!Ilness. Yuri i društvo odlično su pripremili teren TBF-u koji je koncert otvorio mračnom Ne znan šta bi reka, nakon koje je uslijedila Đita, a potom i niska hitova Tobogan, Esej, Pljačka i Malo san maka. Nanovo obrađene i prearanžirane pjesme uz Hrvoja Rupčića na udaraljkama i sjajnu duhačku sekciju dobile su novu dimenziju, a za vrhunac prvog dijela koncerta ostavljen je himnični Heroyix.

Nakon njega odbačena je struja, zvuk je ogoljen na akustiku, Splićani su zasjeli u stolce, što je pjevač Mladen Badovinac prokomentirao: 'Osjećam se ko Aki u ZKM-u.' Nostalgična je odsvirana u bossa nova varijanti, a za Lud sam za njom Saša je uzeo harmoniku u ruke.

Fantastična, za koju je korišten sempl pjesme Olivera Dragojevića 'Ča je život vengo fantažija', otpjevana je uglas s publikom, da bi potom na pozornicu izašao Ibrica Jusić. U svakom slučaju te volim i Zbogom, malena, odnosno prepjev Cohenova klasika So long, Marianne, označili su kraj akustičnog sessiona i povratak struji.

Šareni artikal, Guzice i sise, Odjeb je lansiran i Smak svita ostavljeni su za kraj koji to, sasvim očekivano, nije bio.

Bis je stigao u ritmu Je'n, dva, uslijedili su Bog i zemljani i Genije za kraj. Svjetla su se upalila, TBF se predstavio, naklonio i otišao. Međutim, to nije bio kraj. Publika ih je ponovno izvukla na binu i zajedno sa St!Ilnessima odsvirali su Splitsko stanje uma za kraj koncerta koji je, savršeno posloženim razglasom, rasvjetom, vizualizacijama te nadasve kvalitetnom svirkom, postavio letvicu na novu visinu, te će domaći izvođači, da bi je dosegli, morati uložiti puno više truda nego što je to bio slučaj do sada.  (Igor Tretinjak)