Nightwish show je bio na vrhunskoj razini

Najpopularnija i najtiražnija finska heavy metal (ok, symphonic metal) grupa Nightwish u Ciboninoj dvorani u Zagrebu održala je u četvrtak 02. travnja svoj prvi koncert u Hrvatskoj i ujedno pretposljednji na europskom dijelu Dark Passion Play turneje, koja je započela još u listopadu 2007. u Izraelu.

Pred gotovo punom Ciboninom dvoranom Nightwish su u dvosatnom nastupu prošetali kroz recentni repertoar. Kad kažem recentni, mislim na posljednja dva albuma - Once i Dark Passion Play koji su sačinjavali devedest posto set liste. Ona je izgledala otprilike ovako (navodim po sjećanju):

7 Days To The Wolves
Dead To The World
The Siren
Amaranth
Romanticide
Dead Boy's Poem
Sahara
Nemo
The Islander
The Poet And The Pendulum

Last of the Wilds
Dark Chest Of Wonders
The Escapist

Naravno, nakon Escapista publika ih nije puštala da samo tako odu, te je uslijedio jedan, pa drugi bis na kojima su odsvirali najprije Ghost Love Score, pa - u furioznom finalu - Wish I Had An Angel, hit s kojim redovito završavaju koncerte. (Kad smo kod toga, čudi me da nisu svirali favorite poput Bye Bye Beautiful i Wishmaster koji su standardni dio njihovog koncertnog repertoara, i koje su izveli i lani u Ljubljani.)

Predgrupe su bile dvije grupe s kojima su članovi Nightwish surađivali na različitim projektima: simpatične mlade Finkinje iz grupe Indica te švedski industrial metal bend Pain. 

Nightwish show je bio na vrhunskoj razini - kako sama svirka tako i razglas, svjetla i pirotehnika (koje nije manjkalo). U jednom trenutku, pri završnim taktovima Wish I Had An Angel, dva „topa" s obje strane pozornice izbacila su iznad publike tisuće raznobojnih papirića a istovremeno su iz desetak baklji raspoređenih na samom rubu pozornice suknule u vis vatre skoro do reflektora, pa se moglo dogoditi da dođe i do požara, ali sve je prošlo bez problema.

Nažalost, raskošnu  pirotehniku (baklje, vatre, prskalice - čak i pravi mali vatromet pri kraju nastupa) organizatori nisu dopustili snimati iz sigurnosnih razloga. Naime, obzirom da je prostor za fotografe bio na pola metra od baklji i topova, tijekom pjesama koje su popraćene pirotehnikom u tom prostoru nije smjelo biti nikoga.

Moram priznati da sam očekivao nešto „mekaniju" svirku, obzirom na boju glasa nove pjevačice, 37-godišnje Anette Olzon, no Nightwish su me ugodno iznenadili i otprašili koncert bez kompromisa. Kad spominjem Anette, o njoj se tijekom ove dvije godine koliko je u bendu, moglo čuti i pročitati svakojaka mišljenja. Ne može se zanijekati da je ona odlična pjevačica no, po mom mišljenju, njen mezzo-sopran bolje pristaje uz hard rock i mainstream metal.

Za grupu profila Nightwish, klasični operski sopran kakav ima Tarja je idealan; njen glas kojim bez napora prolazi i kroz najteže vokalne dionice ima volumen i preciznost poput lasera („lomi staklo na 20 metara" - kaže moj prijatelj), a istovremeno mu ne nedostaje liričnosti. Iz tih razloga Anette i ne izvodi zahtjevnije pjesme iz Tarjinog doba poput Phantom of the Opera, Stargazers, Passion and the Opera...a i Walking in The Air se ne izvodi prečesto.

Moram se osvrnuti i na Anettinu garderobu - istina, ona više nije u prvoj mladosti i ljetna večernja haljina koju je nosila lijepo pristaje uz njene godine, no od pjevačicu symphonic metal benda ipak se očekuje i malo čipke, kože i „baroknih" detalja. Inače, bend gubi nešto od svoje čarolije, zar ne?

Hrvatska se publika pokazala vrlo zahvalnom: oduševljeno su dočekali Nightwish i pjevali zajedno s njima čitav koncert. Većinu su, kao i obično na metal koncertima činili adolescenti, no u publici je bilo i mnogo ljudi srednje generacije, čak i onih koje bi - sudeći barem prema njihovom izgledu - čovjek prije očekivao na svirkama posve drukčijeg tipa. Istina, stari rokeri nikad ne umiru - bez obzira na manjak kose i višak kilograma, no Nightwish (još uvijek) nisu legendarni bend tipa Stonesa ili U2 na čije se koncerte hodočasti i u petom i šestom desetljeću, niti su uz njihovu glazbu odrastali današnji četrdesetogodišnjaci. Pa ipak, moglo ih se vidjeti kako skupa sa svojom djecom uživaju u showu. Izgleda da su Finci ipak otkrili neki tajni recept za planetarnu popularnost!

Tko ih je propustio vidjeti u Zagrebu, dio koncertne atmosfere može doživjeti gledajući DVD "Made In Hong Kong (And In Various Other Places)" koji je grupa izdala prije tri tjedna.