Pirati su pobijedili vlast - Jimi Hendrix danas nije ništa manji klasik od Mozarta. Ohrabrujuće, zar ne?

Izvorni naslov: The Boat That Rocked
Režija: Richard Curtis
Uloge: Phillip Seymour Hoffman, Tom Sturridge, Bill Nighy, Rhys Ifans, Kenneth Branagh
Trajanje: 129 minuta
Ocjena: 7/10

Uvodna napomena: Za potpuni doživljaj uz ovaj tekst je preporučljivo slušati Neila Younga - "Hey Hey, My My (Rock'N'Roll Can Never Die)".

"Rocknroll brod" smješten je u razdoblje posljednje velike glazbene revolucije, u srce šezdesetih godina prošlo stoljeća, ključno razdoblje za Rock'n'roll u Engleskoj pa tako i u svijetu. 1966. godine Jimi Hendrix je oformio "The Jimi Hendrix Experience" i počeo snimati svoj legendarni album "Are You Experienced", Beatlesi su bili "veći od Isusa" i spremali se za izdavanje kultne ploče "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band", The Rolling Stones su već bili jedna od najvećih koncertnih atrakcija na svijetu, prošlo je već čitavo desetljeće otkad je Elvis Presley zaludio milijune tinejdžerica diljem svijeta, Bob Dylan nosio je epitet jednog od najvećih živućih pjesnika, Leonard Cohen preselio se iz rodne Kanade u SAD i pripremao izdavanje svog debitantskog albuma... Bila je to važna godina u povijesti rock glazbe. No, istovremeno je BBC emitirao 45 minuta popularne glazbe tjedno! Ovu šokantnu činjenicu "Rocknroll brod" nam servira već u uvodnoj špici.

Bilo je to razdoblje velikih promjena, razmeđa između "stare" Engleske kojoj je Rock'N'Roll i dalje bio đavolja glazba koja kvari mladež i "nove" Engleske koja nije željela slušati ništa drugo. Klima je bila idealna za stvaranje piratskih radio stanica, koje su emitirale s brodova usidrenih u Sjevernom moru. Svaki dan, 24 sata dnevno, ništa osim najboljih pop i rock melodija. Jedna od takvih postaja, na kojoj zatičemo junake ove priče, je i "Radio Rock", najpopularnija stanica takve vrste koju dnevno sluša više od 20 milijuna ljudi. Naravno da je stoga "Radio Rock" trn u oku vladajućim birokratima, koji bi voljeli iz etera istjerati "sve što vole mladi" i neposlušnu naciju natjerati da "uživa" isključivo u tonovima klasične glazbe.

Premisa "zločesti ljudi protiv Rock'N'Rolla" na filmu nije ništa novo, upravo suprotno (sjetimo se samo kultnog "Footloosea" iz osamdesetih). No, nekako se i dalje čini svježom i zanimljivom, kao što to samo rat protiv trulog sustava i uštogljenih političara koji nam žele uskratiti ostale građanske slobode može biti. Iskusni scenarist i manje iskusni redatelj Richard Curtis je, uz to, angažirao niz jakih glumačkih imena i na taj način se način osigurao od opasnosti da materija kojom raspolaže izgleda prožvakano. Curtis je zadržao formulu iz svog redateljskog prvijenca "Love Actually" i fokus u potpunosti prebacio na jake likove, kraj kojih rupe u samoj priči gotovo da su i neprimjetne.

Sama radnja "Rocknroll broda" teče vrlo sporo i mogla bi se bez većih problema sažeti u pola sata, ali Curtisu nije ni bila namjera snimiti film s jakom pričom. Kad je krenuo u realizaciju projekta, znao je da će "Rocknroll brod" nositi isključivo osebujni karakteri glavnih junaka, te je svoje glumce pustio da se sasvim razmašu. Šekspirijanac Kenneth Branagh dobio je tako priliku da se poigra s karikaturom vlasti, ministrom s hitlerskim brčićima i držanjem pripadnika SS-a, koji želi zauvijek iskorijeniti mrsku rock i pop glazbu, dok na brodu, s druge strane, caruju Phillip Seymour Hoffman kao američki DJ kaubojskog držanja, bez poštovanja prema institucijama vlasti koji odlazi toliko daleko da će u eter čak pustiti riječ "fuck". Što je za ono vrijeme bila užasno velika stvar (uzmimo u obzir da je ta riječ na filmu prvi put izgovorena tek 1977. godine u Altmanovom "M.A.S.H."-u). Ništa manje osebujni nisu ni ostali DJ-evi "Radio Rocka", odredom Britanci, a posebno se ističe uvijek maestralni Rhys Ifans u ulozi Gavina, "najkul tipa na svijetu", čovjeka koji preko radija vodi ljubav sa svojom publikom.

Sasvim je očito da je Curtisa i njegov ansambl vodila ogromna ljubav prema rock glazbi, prema nekom drugom vremenu kojeg oni percipiraju kao bolje i zabavnije nego ovo današnje, te je tako nastala himna Rock'N'Rollu koju ćemo s užitkom pogledati svi mi koji i danas smatramo da je kvalitetna glazba gotovo nestala iz etera negdje u doba kad je rock "umro". A oni koji se ne slažu, svakako mogu uživati u vrlo kvalitetnoj komediji; "Rocknroll brod" prvi je film u zadnjih nekoliko godina kojem se cijela kino dvorana smijala od srca. Za kraj, ostaje još samo zaključiti ovaj tekst, istim zaključkom kojim je Curtis zaključio "Rocknroll brod"; pirati su pobijedili vlast - Jimi Hendrix danas nije ništa manji klasik od Mozarta. Ohrabrujuće, zar ne?