Dekica, kokice, tv.... i to je to!

Otkako je Thomas A.Edison 1908. prvi puta prikazao prizor u kojem Djed Mraz, jedan od ključnih simbola Božića, jezdi nebom zvjezdanim, a dvije godine kasnije David W. Griffith snimio film "Christmas Burglars", melodramu o razbojnicima koji ne samo da odustaju od plana pljačkanja siromašne obitelji, nego ju, naprotiv, opskrbljuju darovima i prikladnim drvcem.

25. prosinac, datum koji se od četvrtog stoljeća nove ere slavi u čast rođenja sina Božjega, našao je svoje mjesto i u sedmoj umjetnosti.

Griffithov film postavio je temelje od kojih su sazidani svi kasniji similarni naslovi: u svakom božićnom filmu ("X-mas movie") nema šanse da dobro ne pobijedi zlo, sebični ne postanu darežljivi, usamljenici ne pronađu društvo, a nevjernici ne povjeruju da su čuda ponekad doista moguća.

Kao centralna i(li) rubna tema, Božić je na celuloidu zaživio u svim mogućim žanrovima. Vidjesmo ga u brojnim romansama ("Praznik"), romantičnim komedijama ("Četiri Božića"), (melo)dramama ("Daj mi sebe"), vesternima ("Tri kuma"), znanstvenoj fantastici ("Gremlini"), komedijama ("Sam u kući"), ratnim filmovima ("Odmor ratnika"), akcijama ("Pljačka stoljeća"), i crtićima ("Polar Express").

Bolji poznavatelji horora i "švedskih akcića" sjetit će se, kvragu, i eksplicitnih, opskurnih uradaka "Silent Night, Deadly Night" te "Santa is Coming" (dvosmislena li naslova!) u kojima bradati djedica u crvenu odijelu komada tinejdžere vjernom mu sjekirom, odnosno nesebično "servisira" bujne dame sumnjiva morala.

Budući da nas ovogodišnji Božić čeka iza prvoga ugla, a (anti)božićna "Majka asfalta" upravo igra u hrvatskim kinima, red je sastaviti top-pet "X-mas" filmova koji na sličnim “prigodnim“ blagdanskim listama ne prave često društvo "Čudu u 34. ulici", "Scroogedu" ili "Božićnoj priči". Izuzev "Divnoga života", klasika kojeg se jednostavno ne smije izostaviti ,piše Slobodna Dalmacija .

Divan život (1946)

Badnjak je. George Bailey (James Stewart), stanovnik omanjeg američkog gradića Bedford Falls, obeshrabren razočaran u ljude i svijet, odlučan je u namjeri da se oprosti od života. I to skokom s mosta. U posljednji ga trenutak spašava Clarence Goodbody (Henry Travers), anđeo koji će mu pokazati kakav bi život u Bedford Fallsu bio da on nikada nije ni rođen.

Tada će nova nada niknuti za sirota Georgea. Clarenceu će, pak, narasti krila kada George povrati vjeru u sebe i smisao njegova postojanja, u sreću, dobro, ljude i svijet, kada konačno na sav glas vikne "Želim živjeti!".

"Divan život", omiljeni film kojeg, ironije li, urednici naših dalekovidnica uporno izbjegavaju zavrtjeti na malim ekranima, vjerojatno je najljepša posveta Božiću i božićnom duhu ikad snimljena, remek-djelo kojim je Frank Capra, poput njegova Clarencea, uspio vratiti vjeru u ljudskost ljudskoga roda što je u Drugome svjetskome ratu, po tko zna koji put, opet pokazao svoje zvjersko lice.

Ako dosad niste, ovog Božića svakako pogledajte Caprin film. Velika je šansa da ćete zaboraviti sve što vas tišti i barem na tren postati bolji čovjek. A možda vam i narastu krila. Tko zna?

Zapravo ljubav  (2003)

Britanski premijer (Hugh Grant) koji se prvoga radnoga dana zaljubljuje u osobnu asistenticu. Pisac (Colin Firth) koji odlazi u osamu skupiti komadiće slomljena srca. Udana žena (Emma Thomspon) koja sluti da ju suprug vara.

Klinac (Thomas Brodie-Sangster) koji po prvi put osjeti leptiriće u stomaku. Ocvali rocker (Bill Nighy) koji je ševio i bolje mačke od Britney Spears... To su samo neki od nezaboravnih likova koje na ovaj ili onaj način, par tjedana uoči Božića, povezuje ljubavna (ne)sreća u remek-djelu Richarda Curtisa.

Po cijenu jednoga filma, Curtis nam je nesebično prodao tri: kompleksan dramski mozaik ljudskih sudbina po uzoru na "Kratke rezove" ili "Magnoliju", nježnu romansu koja se kune da je ljubav svuda oko nas i ultimativni "X-mas movie" što promiče nježan i topao doživljaj Božića, odnosno osjećaje i porive koji se tradicionalno vežu uz taj blagdan.

Sve to čini "Zapravo ljubav" idealnim filmom za obiteljsku konzumaciju u tihoj noći, dok mirišu borove iglice, zvončići zvone, a svjećice na drvcu nestašno trepere. 

Zločesti Djed Mraz (2004)

Sjećate li se one scene iz komičnog klasika "Kolo sreće" (1983.) Johna Landisa u kojoj izgubljeni Dan Aykroyd baulja kišom okupanim ulicama u odori Djeda Mraza, krade, ždere i loče sve u šesnaest, dok mu se kapljice žestice i ostaci hrane cijede niz masnu bradu bijelo-sive boje?

Dvadesetak godina kasnije, nezavisni redatelj Terry Zwigoff produžio ju je na optimalnu duljinu cjelovečernjeg filma - "Zločestog Djeda Mraza". Zwigoffov Djed Mraz još je živopisniji lik od Landisova. U interpretaciji raspoložena Billyja Boba Thorntona, on je beskrupulozni sitni kriminalac koji, iz godine u godinu, svakog Božića "operira" po šoping centrima.

Ujedno je kronični alkos koji prči i prostači gdjegod stigne, a prevario bi i vlastitu mater da može. Iako će do kraja filma doživjeti određene karakterne promjene zahvaljujući odnosu s debeljuškastim klincem, Thorntonov Zločesti Djed Mraz, čak i takav kakav jest, stoput je manje "zlo" od Božića i njegove konzumerističke groznice koju je Zwigoff uzeo na zub u ovoj mračnoj, politički nekorektnoj satiri obasjanoj unutarnjim svjetlom prekrasna "X-mas" filma.

Umri muški  (1988)

Mišićavi Bruce Willis newyorški je policajac John McClane kojemu je brak "na čekanju" nakon što mu se supruga, zahvaljujući unosnoj poslovnoj ponudi, s klincima preselila u L.A. Ne bi li pogurao brak i svoj život s mrtve točke, McClane će poslušati ženin prijedlog ("Skokni do obale, družit ćemo se malo, smijati...") i jednoga dana banuti na prag nebodera u kojem ona radi.

Ubrzo će se ispostaviti da je odabrao krivi tajming. Netom po njegovu dolasku skupina terorista okupira ostakljenu zgradurinu, uzima taoce i... akcijske igre bez granica mogu početi.

Dobro, priču znate. Znate i film. Ono što ste, pak, zacijelo smetnuli s uma jest da McClane "umire muški" - na sam Božić.

No, glasoviti McTiernanov ostvaraj na ovu listu nije dospio samo zbog vremena radnje, već zato što se ispod njegove spektakl-površine krije punokrvni "X-mas movie" zamaskiran u klasičnu storiju o iskupljenju posrnula (junačna) ljudskog bića s pripadajućim dobrim anđelom u tijelu korpulentna crnca što mu preko walkieja-talkieja ulijeva snagu.

Tu činjenicu ni sva sila metaka, eksplozija i macho-replika ne može zataškati.

Najluđi Božić (1989)

Iako bi svaki Božić trebao biti čaroban, tu i tamo znade biti pušiona. Možda niste dobili poklon o kojem ste sanjali. Možda vam se draga baka razbolila pa nije mogla uveličati svečanu večeru. Možda vas netko od rodbine izluđuje svojim ponašanjem. Možda ovo. Možda ono. Ne očajavajte. Jer, uvijek postoji veći baksuz od vas.

Svaki put kad vas blagdanska jagma baci u crnjak, trebali biste si samo šapnuti ove tri riječi: "Nisam Clark Griswold". I automatski bi vam trebalo biti lakše u životu. Clark Griswold (Chevy Chase), proamerički pater familias, hodajući je dokaz uspješnosti Murphyjeva zakona. Sve što može poći po zlu, u njegovu će slučaju definitivno poći, posebice kad si, tvroglav kakav jest, četiri godine nakon što se s obitelji vratio s "ludog provoda po Europi", zacrta da će najmilijima priuštiti Božić za pamćenje.

A on uključuje "nabavu" najvećeg Božićnog drvca, fiks-ideju kućice osvjetljene s 25.000 žarulja, gužvanje s prevelikim brojem rođaka na premalo metara četvornih, dizanje "sernjaka" u zrak, napaljenog rotvajlera i perzijsku macu koja, žvačući kabel od struje, spuši svih devet života. Božiću Griswoldovih prefiks "najluđi" stoji kao saliven.