Raditi što vas je volja za Madonnu znači u pedesetoj usvajati djecu, postati opet otac u 67. kao Rod Stewart ili naš redatelj Krsto Papić u 71, oženiti 15 godina stariju damu

Roditelji odijevaju djevojčice kao damice, a stare dame nose minice i štikle. Sve mlađe holivudske i pjevačke zvijezde oponašaju zrele uzore, a zreli uzori se panično kuhaju u retortama za podmlađivanje. Vojska Doriana Grayeva opsjeda fitness centre i estetske kirurge, guta viagru i viagrine rođake i dokazuje da može prevariti prirodu.

A priroda, medicina i znanost pobrinut će se da 2050. svaki peti stanovnik Zemlje bude stariji od 60 godina. To je amortalnost pokucala na vrata.

Jednom davno, neke 1975., rocker Mick Jagger je izjavio da mu ne pada na pamet poslije 45, kada starost pokuca na vrata, pjevati 'Satisfaction'. Ali godine donose svoje: jureći ususret sedamdesetoj, Jegger i danas pjeva istu pjesmu, malo naboran, ali jednako vitak i okretan, te poručuje: 'Nema pravila! Radite što vas je volja, što duže možete.'

Raditi što vas je volja za Madonnu znači u pedesetoj usvajati djecu, postati opet otac u 67. kao Rod Stewart ili naš redatelj Krsto Papić u 71, oženiti 15 godina stariju damu kao Ashton Kutcher Demie Moore ili 60 godina mlađu kao Hugh Hefner neku od svojih zečica. Ili, kako to Jagger rado čini, biti malo oženjen, a malo slobodni strijelac. Drugim riječima, pomicati granice starenja, ne voditi o njima računa, ne priznavati smrt, konzumirati manje-više iste stvari od tinejdžerskog do poznog doba, radije raditi do posljednjeg dana nego vegetirati.

Poput nedavno preminulog Sidneya Lumeta koji je i u osamdesetima snimao sjajne filmove ili neumornog Woodyya Allena koji u kasnim sedamdesetima i nadalje izbacuje barem jedan film godišnje, redovito svira sa svojim jazz bandom i uživa u braku s četrdeset i koju godinu mlađom bivšom pastorkom. Vječno mladih ima i među klincima kao što je Mark Zuckerberg, najmlađi milijarder na svijetu koji se očito do kraja života namjerava ponašati kao studentski geek. Ima ih i među političarima, poput živahnog Nicolasa Sarkozyja koji se nerijetko ponaša kao tinejdžer u trci s hormonima, ili kičastog Silvia Berlusconija koji doista vjeruje da je pravi otrov za maloljetnice. Možda ne stare dražesno, ali ni ne prodaju avanturu za dostojanstvo, pokušavajući dokazati da sivi svijet sjedina i ne mora biti tako siv kao nekoć.

Ovo su tek zvučni primjeri poznatih osoba koje brišu godine, negiraju bore i križobolje, potiru dobne granice i ne pristaju na staračke domove. U Australiji su naljepnicu 'Pazi, beba u kolima' na zadnjem staklu automobila zamijenili porukom 'Odbijam ostarjeti!' Baby-boom generacija potire godine, stari rockeri ne žele sići sa scene, a žene te generacije nikada u povijesti nisu bile tako dobro materijalno situirane kao danas, pa zašto bi ih sada skršile godine?

Taj novi odnos prema životu dobio je i svoj naziv - 'amortality'. Donijela ga je američka novinarka, londonska dopisnica magazina Time, Catherine Mayer, u upravo izašloj knjizi 'Amortality: The Pleasures and Perils of Living Agelessly' (Amortalnost: užici i rizici vječnog života), a njime opisuje novi trend ukazujući na njegov utjecaj na društvo, gospodarstvo, obitelj i intimni odnos prema svijetu. Mayerova pod amortalnošću podrazumijeva smrtnost s odloženom smrtnosti, mladalački život u staračkoj koži, godine bez granica, produženu mladost, dodatnu šansu.

Jeste li doista stari onoliko koliko vam je godina, ili se osjećate mlađe, samo što vas tijelo ne sluša najbolje, pita ona. Koje je najbolje doba za rađanje? Koja je danas granica srednje dobi i kada, ako ikada, postajemo starci? Ukratko, percepcija načina na koji starimo radikalno se mijenja i sve manje gledamo na sat da provjerimo odgovara li naše ponašanje našim godinama.

U razvijenom svijetu živimo trideset godina duže no na početku dvadesetog stoljeća, s boljim šansama i ekonomskim prilikama, pa se neminovno kulturološki mijenja i nekadašnji odnos prema čvrsto određenim životnim etapama, djetinjstvu, adolescentnosti, mladosti, srednjoj dobi, odlasku u mirovinu, zlatnoj dobi i starosti… Roditelji od svojih djevojčica čine starmale, odijevajući ih kao damice, a stare dame nose minice i štikle. Sve mlađe holivudske i pjevačke zvijezde oponašaju zrele uzore, a zreli uzori se panično kuhaju u retortama za podmlađivanje. Vojska Doriana Grayeva opsjeda fitness centre i estetske kirurge (u Velikoj Britaniji se od 2003. utrostručio broj intervencija estetskih kirurga), guta viagru i viagrine rođake i dokazuje da može prevariti prirodu.

Štoviše, amortalisti su izrazito seksualizirani, seks je ultimativni dokaz vitalnosti, pa se tako vlasnik trgovine erotskim pomagalima Coco de Mer u Los Angelesu sjeća dviju gospođe u osamdesetima koje su došle na njegov seminar na temu 'Ljubavnica u krevetu'. A priroda, medicina i znanost pobrinut će se da 2050. svaki peti stanovnik Zemlje bude stariji od šezdeset godina (predviđa se da će ih u SAD-u biti 27 posto). Najbrže rastući segment populacije u svijetu su starci, a ona simpatična bakica iz Istre koja je s brdom ostarjele djece i unuka neki dan proslavila stotu, tek je prethodnica vojske od 6 milijuna stogodišnjaka koliko će ih, prema predviđanjima, biti 2050. godine u svijetu.

Ali amortalnost se ipak može mjeriti brojevima. 'Dugovječnost je aritmetički zbroj dana, tjedana, mjeseci i godina koji čine naš kronološki život', piše u svojoj knjizi 'Recept za dugovječnost' psihijatar i gerontolog Robert Butler, pa kaže: 'Starenje ili, točnije, nastojanje da se ostane mlad je prije svega stanje svijesti koje prkosi tom mjerenju.' Dugovječnost se postiže eliminacijom ili neutraliziranjem svega što prijeti životu, ali jedino je starenje ostalo otporno na sve intervencije.

1961. mikrobiolog Leonard Hayflick je otkrio da se najveći broj ljudskih stanica može dijeliti ograničen broj puta, pa ako ni ne pokupimo neku boleštinu, umrijet ćemo nakon što se dovoljan broj naših stanica prestane dijeliti. Iako se životni vijek u razvijenom svijetu produžava dvije do pet godina svake dekade, Hayflick prognozira da ljudski organizam može izdržati najviše 120 godina, piše američki magazin Time.

Upravo na produženju životnog vijeka radi i zarađuje čitava četa liječnika i nutricionista, od kojih neki preporučuju spasonosnu formulu: odmjerenu kombinaciju ishrane, fizičke aktivnosti i optimalno doziranje hormona koje pacijenta vraća u 'prirodno' stanje mladalačke energije. U klinici izvjesnog američkog dr. Jeffreya Lifea (life znači život), pregled s testiranjem krvi, snimanjima i savjetom stoji 3.400 dolara, a mjesečno snabdijevanje hormonima poput testosterona, seksualnog hormona estradiola ili hormona rasta stoji 1000 dolara mjesečno, u što je uključeno i praćenje pojave akni, masne kože i mutiranje glasa. Ali problem s kojekakvim eliksirima mladosti leži u tome da mogu zaustaviti starenje tako da ubiju pacijenta, poput hormona rasta koji može ubrzati rast stanica raka.

No nije dovoljno dodavati godine života, nego godinama dodavati kvalitetan život. U potrazi za amortalnošću veliku ulogu igraju geni i sreća, ali i životni stil i ekonomski status. Znanost može pronaći eliksir koji će od nas učiniti kopiju Micka Jaggera, ali Jagger ne bi bio Jagger kada ne bi imao i ono nešto drugo na tekućem računu što većina drugih nema. Produžetak života bez produžetka kvalitete znači vegetiranje i smrt za kojekakve HZZO-ve. Starenje bez starenja stoga u budućnosti znači zaokret na svim mogućim planovima, od ekonomskog i socijalnog do kulturološkog, pa društvo tek očekuju temeljite promjene. Jer, amortalisti su svakim danom sve mlađi.