Baš kao i u nedavnom slučaju potvrde Triptykona i Lake Of Tearsa, i u onom Moonspella i Septicflesha teško je odrediti glazbeno/žanrovske granice. Ako one uopće postoje. Prije ne, nego da.

Moonspell je ne samo najveći portugalski metal bend, već jedan od najvažnijih glazbenih 'izvoznih' proizvoda te zapadnoeuropske države i jedini metal bend, osim Metallice i Iron Maidena, koji je zasjeo na vrh portugalske ljestvice. Od 1989. godine kada je osnovan pod imenom Morbid God, koje se 1992. pretvorilo u današnje, pa do sada, Moonspell spada među najznačajnije svjetske metal bendove. Karizmom kakvu ima Fernando Ribeiro može se pohvaliti malo koji frontman, a priskrbio si ju je dugogodišnjim ustrajnim radom i činjenicom da nikada sa svojim bendom nije ustuknuo ni milimetra. Pa čak i kada bi mu se predbacivalo da smjer kojim se kreće i nije baš dobar.

A tih smjerova ima poprilično, jer Moonspell spada u kategoriju rijetkih bendova kojima je svaki album drukčiji, koji se ne libe kombinirati i eksperimentirati, svaki puta tražiti nove, odnosno pomicati stare granice. Bilo da se radi o gothic, doom, heavy, death, folk metalu, Moonspell se u svemu dobro snalazi, a mračna atmosfera koja vlada u njihovim pjesmama ima posebnu dimenziju.

Mini CD-om „Under The Moonspell" (1994) osiguran je ugovor sa Century Media Records, a već prvi album „Wolfheart" (1995) lansirao je Moonspell među metal zvijezde i donio možda i najbolju, a najmanje, najpoznatiju pjesmu cjelokupne karijere, „Alma Mater". Ali i ponajbolji metal album 90-ih, a od mnogih će se čuti - i više od toga. 1996. izlazi „Irreligious", a 1998. još jedno kolosalno djelo „Sin/Pecado", koje zasjeda na prvo mjesto portugalske ljestvice. U spomenute metal stilove Moonspel je implementirao tekstove o portugalskoj povijesti i mitologiji, o strahovima, tami i jezovitosti, a uz one na engleskom, nađe se i pjesama na portugalskom jeziku.

Mnogima najčudniji, svima sigurno najrazličitiji je četvrti album „The Butterfly Effect" (1999.), baziran na 'teoriji kaosa', sa značajnim utjecajem elektronike i industriala. „Dakness & Hope" (2001.) i, pogotovo, „The Antidote" (2003.) vraćaju bend na metalne kolosijeke, a nakon dugogodišnje suradnje sa Century Media, Moonspell odlazi u SPV/Steamhammer, za kojeg objavljuje album „Memorial" (2006.), koji uz prvo mjesto na portugalskoj ljestvici biva prodan u zlatnoj tiraži za što je Moonspell primio i certifikat, postavši tako i u toj kategoriji prvi portugalski metal bend kojemu je to uspjelo.

Aktualni album „Night Eternal" izašao je 2008., a u pripremi je i novi, deveti, koji će izaći za novog izdavača, Napalm Records. Zvat će se „Alpha Noir", a u posebnoj će ediciji izaći i još jedan, 'brat blizanac', „Ómega White", sniman u isto vrijeme. Izaći će sredinom travnja, taman dovoljno da ga se izvježba i prezentira na Metalfestu. Četvrti puta u Hrvatskoj, četvrti puta - spektakl.

... i ne zaboravite, ispod punog mjeseca uvijek će biti - ludilo !!

Uz Rotting Christ, Septicflesh je sigurno najpoznatiji i najznačajniji grčki bend extremnog metal usmjerenja. Isto što i za Moonspell, vrijedi i za Septicflesh - bez ograničenja i kompromisa u glazbi. Death, doom, gothic, black, mrak, mitologija, simfonija - 'music without border'.

Septic Flesh je osnovan 1990. u Ateni, 1991. godine objavljuje EP „Temple of the Lost Race", prvi album „Mystic Places of Dawn" 1994, a drugi „Esoptron" 1995. godine. Sklonost kombiniranju raznih glazbenih izričaja dokazana je i na albumima „The Ophidian Wheel" (1997) i „A Fallen Temple" (1998), na kojem je pjevala i sopranistica Natalie Rassoulis. „Revolution DNA" izašao je 1999., a „Sumerian Daemons" (2003) rađen je pod velikim pritiskom, unutarnjim neslaganjima, što je dovelo i do raspada Septic Flesha.

Bend se ponovno okuplja u veljači 2007., a razlika je u tome da su tada dvije riječi imena spojene, pa Septic Flesh postaje - Septicflesh. Ništa strašno. Važnije za sve fanove bilo je to da se nastavlja gdje se stalo 2003., a još važnije da je bio spreman i novi album, „Communion", koji je izašao 2008. i vratio bend na početak miksom death, black i gothic metala. Aktualni „The Great Mass" otišao je nekoliko koraka dalje, miksan s legendarnim Peterom Tägtgrenom, sadrži obilje orkestralnih aranžmana, a sniman sa zborom, Prague Philharmonic Orchestrom, mezzosopranisticom Androniki Skoulaom i sopranisticom Ilianom Tsakiraki.

Album je čak označen kao najbolji u cjelokupnoj karijeri, a u nekim je izborima proglašen najboljim metal izdanjem 2011. godine. U manjoj je mjeri promoviran na lanjskom koncertu u Zagrebu, a prigoda da ga se na pravi način predstavi bit će na zadarskom Metalfestu.