Premda je ove godine osvojila samo nominaciju, ali ne i Oscara za glavnu ulogu – Michelle Williams uspjela se u posljednjih nekoliko godina nametnuti kao doista ozbiljna performerica

I dok je Streep pokupila zlatni kipić za ulogu Margharet Thatcher, Williams je odigrala podjednako zahtjevnu rolu - samu Marilyn Monroe u filmu "Moj tjedan s Marilyn" (My Week With Marilyn) Simona Curtisa. Famozni tjedan odigrava se 1956. kada je Monroe došla u Englesku, u Pinewood studije snimiti film s Laurence Olivierom.

Rezultat je bila ukočena i nešarmantna komedija, "Princ i plesačica" (The Prince and the Showgirl), prema scenariju Terencea Rattigana, a film je upravo legendaran po nedostatku kemije između dvije prilično inkompatibilne zvijezde. Jedna je bila seksi, senzualna i ženstvena diva, dok se Olivier radeći s Monroe, očito osjećao kao nepozvani lik u "Neki to vole vruće". I zato su, u ovoj šarmantnoj, engleski okrutnoj, a istovremeno toploj priči, Kenneth Branagh i Michelle Williams kao Olivier i Monroe, dvije zvijezde koje se međusobno guraju, a tek je treći onaj koji unosi u trokut prave emocije.

Naime, cijela ova mala povijest viđena je upravo s pozicije trećeg asistenta redatelja, Colina Clarka, sina povjesničara Kennetha, i mlađeg brata konzervativnog člana britanskog parlamenta Alana Clarka. Sama Marilyn zamijetila je mladog Colina te ga je po brzom postupku - u očajničkoj potrazi za nekim tko će joj se diviti u stranom i neprijateljskom okruženju - "imenovala" svojim povjerenikom. Svoj dnevnik o tom vremenu Clark je objavio još 1995., a tek pet godina kasnije publicirao je i nove memoare - na kojima je temeljen i ovaj film - otkrivajući intiman, romantični tjedan koji je proveo s Marilyn, nakon što je njezin muž Arthur Miller otišao natrag u Ameriku. Colin se - u nimalo iznenađujućem razvoju situacije - snažno zaljubio u Marilyn.

Simon Curtis jako je romantizirao adaptaciju Clarkovih dnevnika, no ipak je cijelo vrijeme jasno svima - osim Colinu - da diva neće stvarno odgovoriti njegovim nježnim osjećajima, jer je preokupirana Arthurom Millerom - mužem - intelektualnim gunđalom (Dougray Scott), koji jednostavno želi da se ona prestane toliko na njega oslanjati kako bi napokon mogao nešto i napisati, i stalno ljutitim Olivierom (Kenneth Branagh), koji samo želi da se Monroe na vrijeme pojavi na setu i odradi svoj posao.

Eddie Redmayne izvrstan je kao Colin, no Branagh je naprosto sjajan kao Olivier - očito je za njega bila velika čast da može ući u tijelo u dušu svojeg uzora, najslavnijeg britanskog glumca prošlog stoljeća. Teško se odlučiti kada je bolji - da li kada "puca" u kraljevskoj frustraciji i ironiji nad vječnim zakašnjavanjem Monroe, kada se ruga njezinoj glumačkoj tehnici, ili kada se i protiv vlastite volje divi njezinom glumačkom talentu. No, kako u "Princu i plesačici", tako i u ovom filmu, Olivierov je lik i ulogu zasjenila Marilyn, koju je fenomenalno utjelovila Williams, i to baš zato što nije nasilno pokušavala "skinuti" njezin seksepil.

Uspjela se usredotočiti na njezinu osobnost, koju je sjajno izrazila govorom tijela i dikcijom, zamućenim i uplašenim očima, velikima u naporu da ne zaplače kada je prestrašena i ljuta zbog moguće eksplozije temperamenta sir Oliviera. Williams je također nepogrešivo osjetila kvalitetu naivne djetinjastosti M. M., ali i njezinu manipulativnost - kako sjajno zna, na gotovo nesvjesnoj razini, kako treba voditi i kontrolirati situaciju (ili ljude) u kojoj se nalazi. Upravo ta nesvjesna mogućnost manipuliranja je i dovede to toga da kapriciozno izabere Colina kao svojeg privremenog ljubimca, ali i da perfektno odigra svoje filmske uloge.

Film Simona Curtisa između ostalog pokazuje kako je seksualna intriga kompulzivna na svakom filmskom setu, a ovaj ju je redatelj uspio prikazati bez sudbinske ljubavne težine, nježnu i laganu, ali zato s uključenim osjećajima i frustracijama svakog lika na sceni. Pravi mali kroki moralnih i taštinskih dilema, ovaj je film ujedno i posveta Colinu Clarku - kojemu je to definitivno bio tjedan života - i nekom prošlom vremenu kada su velike zvijezde, koliko god okružene "dvorjanima", ipak, makar nakratko, mogle stupiti u osjećajne odnose s "običnim" smrtnicima.

Williams pritom uspijeva istinski dominirati filmom: bez obzira što se oblinama ne može mjeriti s platinastom divom, uhvatila je Marilynkinu senzualnost, njezinu mističnost i osjećajnost, uspjevši je makar nakratko, za Colina i za gledatelje, pretvoriti u stvarnu ženu. Daleki je put prešla Michelle Williams od uloge u seriji "Dawson's Creek", preko "Planine Brokeback" ili "Otoka Shutter", no uloga Marilyn Monroe samo je učvrstila opravdanost visokih očekivanja nad svakim njezinim sljedeći projektom.