Kontroverzni "Klip" gotovo potpuno ispunio Kino Europu

Kada iz kino dvorane izađete s grčem u želucu, znate da ste gledali nešto u najmanju ruku neuobičajeno. "Klip" je takav film.

Ponekad će vas naljutiti, ponekad iživcirati, na momente frustrirati, a tu i tamo čak i nasmijati. Ali niti u jednom trenutku neće vas ostaviti ravnodušnim.

"Klip" je apsolutno opravdao status najkontroverznijeg filma u ovogodišnjem programu Zagreb film festivala. U dvorani Kina Europa gotovo da i nije bilo slobodnog mjesta. Jer kontroverza, posebno kada uključuje neograničene količine seksa, droge i obijesnog maloljetničkog ponašanja, ponajbolji je mamac za publiku. Debitantski film srpske redateljice Maje Miloš priča je o srednjoškolki Jasni, njenoj "ljubavi" prema nekoliko godina starijem Đoletu i nihilizmu društva u kojem odrastaju. Jasna i njene vršnjakinje noći provode u cajkaškim birtijama, pijane i nadrogirane, hodaju naokolo odjevene kao jeftine prostitutke i olako se upuštaju u seksualno eksperimentiranje, iako ih od punoljetnosti dijele još godine.

Šokantije od ponašanja djevojčica, koje se međusobno nadmeću koja će na Facebooku imati droljastije i eksplicitnije fotografije, je ponašanje njihovih roditelja. Koji, zaokupljeni vlastitim problemima, uopće ne obraćaju pažnju na svoju djecu. Jednako nezainteresirani su i profesori u školi u koju Jasna uglavnom i ne dolazi.

Srbi znaju šokirati

Sigurno je velik teret kada se na prvi film jedne mlade redateljice nalijepi etiketa "srpskih 'Kidsa'", ali kompliment je to koji film Maje Miloš u potpunosti opravdava. S tom razlikom da kultni film Larryja Clarka iz 1995. godine nije bilo ni blizu toliko eksplicitan kao "Klip", koji se ne libi ući ni u sferu pornografije.

Kontroverza i šok zadnjih godina redovito stanuju u srpskoj kinematografiji. Nakon "Života i smrti porno bande", "Srpskog filma" i "Šišanja" dobili smo još jednog, možda i ponajboljeg, predstavnika tog "novog vala". "Klip" nije ni blizu toliko nasilan kao prethodna tri nabrojana filma, ali u mnogočemu je čak i mučniji. Zato što nije metafora; Jasnu i njene drugarice danas je moguće susresti na ulicama gotovo svakog grada bivše Jugoslavije. A kada ih vidite, teško ćete moći pogoditi koliko imaju godina.