Na nedavnoj manifestaciji Elle Style Awards Jelena Veljača dobila je nagradu za najbolji celebrity styling, a nagradu je u emotivnom govoru posvetila preminulom prijatelju Tomi Vrbanu. Osim toga, Jelena se vraća na kazališne daske. Od 6. studenog do 5. prosinca, u Maloj sceni glumit će uz Dražena Čučeka u predstavi 'Prava stvar' koja govori o ljubavi i prevari, strasti i oprostu. Je li joj uspješna karijera stala na put privatnom životu te zašto nije nikada oprostila nevjeru, Jelena je ispričala u razgovoru za tportal.

Jelena, čestitamo na nagradi ELLE Stylea! Posvetila si je preminulom prijatelju Tomi Vrbanu. Koliko te Tomo odredio u modnom smislu, koliko ti nedostaje?

Tomo je bio velika inspiracija svima koji su ga poznavali - on je, u modnom smislu, doista bio pravi virtuoz, trendseter, vizionar. No meni je bio mnogo više od toga: bio mi je najbolji prijatelj, moja srodna duša. Nedostaje mi svaki dan. No toliko je odredio moj životni put i pogled na neke stvari, da često imam osjećaj da je sa mnom i danas.

Deset godina nisi glumila. Što je bilo presudno da se vratiš na kazališne daske?

Sve se poklopilo. Komad koji obožavam, fantastična ekipa, povjerenje koje osjećam prema Bucki i činjenica da je Mala scena komorni, mali, intimni teatar. A svidjela mi se i ideja igranja 30 predstava za redom, u tradiciji anglosaksonskog teatra. A što se mene osobno tiče, nekako sam osjetila da je bio pravi trenutak za to.

Predstava 'Prave stvari' zvuči kao jedna velika analiza života, predstava je to o ljubavi, umjetnosti, braku i nevjeri. Misliš li da ćemo poslije predstave biti pametniji?
Inspirirani, zabavljeni, tome se nadam. Možda će publika pronaći neke odgovore na vječna pitanja o ljubavi i monogamiji u tom briljantnom Stoppardovom tekstu.

Bi li oprostila nevjeru?
Nikad nisam. Izuzetno sam konzervativna kad je monogamija u pitanju. Možda me, eto, Stoppard nešto nauči...

Hoćeš li se neko vrijeme odmarati od televizijskih projekata ili imaš nešto novo u rukavu?
Radim na velikom projektu, no znate i sami da ne mogu otkrivati detalje dok stvar ne bude spremna za prikazivanje.

Na što si u svojoj karijeri do sada najviše ponosna te čemu se još nadaš?
'Obični ljudi' moja su prva serija. 'Ponos Ratkajevih' prva je serija na kojoj sam bila ne samo autor, već i kreativno vodstvo projekta. 'Larin izbor' prodan je u više od pedesetak zemalja, a u regiji je postigao uspjeh o kojem sam doista mogla samo sanjati. Stella je moja prva 'kratka' serija, i nešto posve drugačije, dramska serija s elementima mjuzikla. Ne mogu izdvojiti nijedan projekt, sve ih volim kao svoju djecu. Kolumne za Jutarnji su pak nešto što me odredilo kao autora, što me stavilo na 'mapu' među ljude koji 'znaju pisati'. Nadam se zdravlju, snazi i inspiraciji za slične pothvate i dalje.

Ostvarila si velike uspjehe. Često ti je posao bio na prvom mjestu; jesi ikada požalila zbog toga?
Jesam. I često se pitam koliko je to sudbina, a koliko moj (ne)svjesni odabir. Zamišljam pauzu od posla, maštam o dječici koja trčkaraju oko bora dok ja pečem kolače. A onda opet, najsretnija sam u životu bila nasred seta, usred rada na projektima, u montaži, ili kad sam sa svojom ekipom gledala finalne verzije u broadcastu.

Jesi li zaljubljena?
Trenutno sam ludo zaljubljena u Toma Stopparda.