Razgovor sa Šibenčaninom Arsenom Dedićem napravio je Jutarnji list povodom objavljivanja svog Notnog albuma, koji izlazi u sklopu edicije 'Zabavne melodije' Hrvatskog društva skladatelja. Na albumu je sabrano trideset najpoznatijih i najizvođenijih Arsenovih pjesama.

- Radi se o vrlo poštenom, ambicioznom i kolegijalnom projektu Hrvatskog društva skladatelja, a ja ću im se na promociji odužiti malim, skromnim nastupićem. Znate, mnogi kažu da sam napisao tisuće pjesama. Ja kažem da sam ih napisao stotine. Od tih stotina sada je izabrano trideset skladbi, jer je, izgleda, došlo vrijeme da se saberu rezultati i da se napravi izbor. Laska mi da se u mom slučaju moglo kvalitetno izabrati, jer ja sam na sceni od 1951. godine, kada sam se prvi put na pozornicu popeo kao 13-godišnji flautist u šibenskoj Narodnoj glazbi - ispričao je za Jutarnji Arsen Dedić.

Priznaje kako ga dugi razgovori s novinarima živciraju.

- Što da više govorim? A i to što govorim, ne govorim da se hvalim. Pričam u samoobrani. Ja sam postao žrtva minulog rada. Počeo sam ispaštati zato što sam toliko mnogo radio - govori Arsen, koji je, priznaje, pod dojmom sjajnog prošlotjednog koncerta u bečkom kazalištu Akzent, gdje je nastupio sa sinom Matijom i Leom Deklevom.

Otkriva kako su pred njim sa simfoničarima u Italiji, potom nastup u Zadru, a iza mene su Sarajevo, Mostar, Rovinj, Beč... I to bi bilo to. Neću reći da zatvaram vrata. Pritvaram ih - kaže Arsen.

- Vrata ne pritvaram radi fizičkog zdravlja. Inače, što se zdravlja tiče, više ja služim zdravlju nego što ono služi meni. Ne mogu se pohvaliti, ali neću ni kukati - zaključuje veliki Arsen Dedić.