Obaveze naših jedriličara su ogromne. Već jučer, zadnjega dana
jedriličarskih natjecanja u jedrenju na OI razmišljaju o idućim
obavezama, putovanjima i nastupima.
Već u ponedjeljak je Split
domaćin velikog EP, naši se junaci trebaju vraćati u Hrvatsku,
pripremati se za regate širom svijeta. Ipak, medalja, zlatna, oko vrata
Fantele i Marenića okupila je u Hrvatskoj kući cijelu jedriličarsku
ekipu, ponosnu na 2 medalje na ovim OI. Apsolutno zasluženo.
Tijekom
proslave i neformalnoga druženja, jedriličari su posredstvom TV ekrana
zdušno navijali za Saru Kolak, koja je u do sada neviđenom finalu
osvojila zlato u bacanju koplja.
Ipak, slavlje je danas pripalo Šimi i
Igoru, sutra će Hrvatska kuća biti Sarina, a u subotu Hrvatska ima šanse
osvojiti i još jednu medalju na atletici, skače Blanka Vlašić!
Jedriličari su, kao i obično, bili skromni, ali svjesni velikoga posla koji su napravili.
– Moram
reći da nam je današnja regata, za medalje, bila zapravo najteža. Nismo
znali kako će se postaviti naši prvi suparnici, hoće li napasti nas ili
se boriti za srebro, pa smo bili spremni na sve. Kad je krenulo, jasno
je bilo da ih možemo držati. Nama je jedino bitno bilo ući među prvih 6,
bez obzira što oni jedrili. Iskreno, već u zadnjem okretu smo znali da
imamo zlato, ali smo bili koncentrirani do kraja, jer u jedrenju dok ne
prođeš ciljnu ravninu, nije gotovo, rekao je Šime.
Mi smo od prvoga dana krenuli s prve
pozicije, nismo skidali onaj žuti prsluk vodećega, čekali smo “loš
dan”, ali na sreću to se nije dogodilo, a najgore nam je mjesto bilo 8.,
što je zanemarivo. Slično je bilo i u Buenos Airesu kad smo osvojili
svjetsko prvenstvo, baš vrlo slično. Ponosan sam na sve što smo
odradili, kako je Igor odvozio, kako nas je tim pripremio, kako smo se
nosili s pritiskom.
Mislim da boljih 9 dana jedrenja nismo nikada imali u
životu, a ovdje smo prošli sve, od bonace do vjetra 35 čvorova. Još smo
imali iskrivljenje jarbola, pa jedrenje s novim jarbolom, tako da sve
ono što smo pričali, da se na OI može dogoditi – dogodilo se. Jučer su
nam odgodili utrku za medlaje, ali smo bili tako mirni, odradili sve
rutine, normalno i doručak i istezanje i masaže, očito nikad u životu
nismo bili spremniji nego za ove Igre, zaključio je presretni Šime.
– Mnogi
jedriličari su se žalili na uvjete i čudno more. Mi smo bili ovdje 6
ili 7 puta po 2 ili čak 2,5 tjedna, probali smo uvjete ovdje, znamo kako
je, ali polje je zahtjevno. U uvali je s malo vala, na otvorenom s
oceanskim uvjetima, tako da se treba prilagoditi. Ovaj cijeli tjedan
imali smo različite uvjete, vani oluja, unutar zaljeva bez vjetra, bilo
je šareno ali to su uvjeti koji nama u biti pašu, kazao je Igor.
Mi smo doista odlična,
kompletna posada, sve smo uvjete iskoristili na najbolji način. Inače,
moj nekakav ritual je da se ne brijem za vrijeme regate, ali eto jutros
sam se obrijao, znao sam da ćemo biti na postolju. Naravno, svaki dan
radimo sve isto, ali nemamo neki ritual. Mi smo 15 godina u istom brodu,
dijelimo isti san, isti cilj, a to je olimpijska medalja. Sad smo,
nakon 15 godina, to ostvarili. U Londonu smo bili blizu, ali nismo bili
mentalno ovako jaki. Ovdje smo bili “top” i zaslužili smo pobjediti, zaključio je Igor kojemu također osmjeh pobjednika nije silazio s lica
