
Sve su bliže zimske olimpijske igre u ruskom Sočiju. No, osim iščekivanja zbog nadolazećih sportskih uzbuđenja, javnost, pogotovo sportaši koji će se natjecati, morat će obratiti pažnju i na sigurnost, a sve u svijetlu nedavnih terorističkih napada u Rusiji.
”Uvjereni smo da će ruske vlasti učiniti sve da sportaši budu sigurni za vrijeme trajanja OI-a. Članovi naše delegacije neće imati stalnu pratnju, jer će se zadržavati u planinskoj zoni gdje će biti natjecanja’‘, rekla je Media servisu glasnogovornica HOO-a Manuela Sentderdi Čorković.
”To je nekih 60-ak kilometara udaljeno od Olimpijskog parka na obali. Zona u kojoj će se kretati svi naši sportaši i članovi delegacije, podliježe visokim mjerama sigurnosti. Ta zona je dostupna samo akreditiranim osobama. No HOO uzima u obzir razvoj situacije, motrimo ju i bit ćemo u konktaktu sa svim relevantnim ministartsvima’‘.
Doznajemo i kako Ministarstvo vanjskih poslova neće davati nikakve posebne naputke o sigurnosti već će svima koji putuju u Soči dati savjete i preporuke poput onih koje su dali za vrijeme Olimpijskih igara u Londonu. Radi se o važnim brojevima telefonima, eventualnim podacima o putovanju te drugim dodatnim informacijama.
Vrlo vjerojatno naših će sportaša u Sočiju biti 10, od čega 8 skijaša i skijašica. Jedan od njih je i Natko Zrnčić Dim, dugi niz godina iza Ivice Kostelića broj dva hrvatske reprezentacije, te osvajač svjetske bronce iz Val d’ Iserea 2009., jedine medalje s velikih natjecanja koja nije izašla iz radionice Kostelića. Natko, kaže nije previše razmišljao o nedavnim događajima u Rusiji.
‘‘Mislim da to ne bi trebalo na mene utjecati. Bio sam prije dvije godine u Sočiju i bilo je stvarno rigorozno osiguranje, svakih nekoliko metara stajali maskirani vojnici s automatskim puškama. Sad je vjerojatno to sve na višoj razini zbog nedavnih žrtava. Znam da se u Muenchenu 1972. dogodio teroristički napad i nadam se da se takve žrtve više nikad neće ponoviti”.
Što se samog straha tiče, on je ionako subjektivan, a Natko ga mora pobijediti svaki put kad se s brzinama koje ponekad prelaze i preko 120 kilometara na sat, najteče u utrci spusta.
”To je jedan primjer (smijeh), ali ovo je ipak neki drugi oblik straha, s kojim se nadam se neće suočiti niti jedan sudionik Olimpijskih igara’‘, zaključio je Natko.



