Beskrvni i bezidejni košarkaši Zadra sinoć su “skinuli gaće” u Smederevu i već nakon desetak minuta mogli su se polako pakirati za povratak u Zadar. U jednom od ključnih utakmica za ostanak u ABA ligi, momci trenera Vlašića “muda” i srce su zaboravili negdje oko Masleničkog mosta. Mnogi će reći, na koncu su dobro i prošli.
Tek je šesti uzastopni poraz košarkaša Zadra izazvao reakciju predsjednika NO Darka Kasapa, koji je po riječima sportskog direktora Branka Skroče, sms porukom zatražio hitan sastanak nakon povratka iz Smedereva, “jer ovako dalje više ne može”.
“Ovako dalje više ne može” već duže vrijeme, ali eto napokon su se najodgovorniji za kalvariju perjanice zadarskog sporta sjetili da bi se nešto trebalo poduzeti. Pokušat ću vjerovati da nije prekasno, iako svi elementi slagalice tvrde upravo suprotno. Niti najveći optimisti teško da mogu vidjeti svjetlo na kraju tunela.
Košarkaši Zadra sredinom prosinca (14. prosinca op.a) nakon pobjede nad Radničkim (89-76) imali su relativno komfornu situaciju, s 5 pobjeda i 7 poraza bili su bliže sredini ljestvice, nego fenjeru na kojem se poslije šest uzastopnih poraza trenutačno nalaze, s vrlo malim izgledima da se s njega maknu do konca sezone. Ima se još dosta za odigrati, preostaje još osam kola, ali kakva je trenutačna situacija u i oko kluba, teško će se izbjeći potop i ispadanje iz regionalne lige.
Da budem iskren, uopće nije najveći problem hoće li košarkaški Zadar i sljedeće sezone gledati utakmice regionalne lige ili ne, ali ako je odgovor “ne” onda neka NO, direktor i sportski direktor to jasno i glasno kažu zadarskoj košarkaškoj javnosti. Činjenica je da novca nema, a kako stvari stoje bit će ga još i manje što zbog krize koja ne jenjava, što zbog nesposobnosti odgovornih u klubu da pronađu nove sponzore i dotok friškog novca ili da napokon završe predstečajnu nagodbu te nakon toga pronađu strateškog partnera ili kupca.
Grad Zadar kao najveći financijer KK Zadar ima i previše svojih problema, proračun je sve tanji i sve se teže puni, a i gradonačelnika više more neke druge brige nego je to stanje u košarkaškom klubu, stoga s te strane neku veliku pomoć ne treba očekivati.
Okljaštreni Nadorni odbor iz kojeg su poodavno istupili Joško Jurin (Tankerska plovidba) i Danijel Mikulić (iz redova navijača) i koji nikad nisu dobili zamjene, postoji uglavnom samo na papiru, jer se njihov rad ne osjeća niti u jednom segmentu rada sportskog dioničkog društva, te je sve prepušteno direktoru Borisu Skroći, koji uza sav uložen trud i dobru volju sam ne može puno napraviti. To se najviše očituje na beskonačnom prolongiranju završetka predstečajne nagodbe, za koju se još prije četiri, pet mjeseci tvrdilo kako je u završnoj fazi, međutim od tad nikakvih vidljivih pomaka nema.
A kako tu nema nikavih pomaka, nema niti mogućnosti pronalaska novih sponzora niti eventualnog strateškog partnera ili kupca, što kompletno blokira rad na svim razinama u klubu.
Nikako ne smijemo zaboraviti niti ulogu sportskog direktora Branka Skroče, koji u takvim nemogućim uvjetima pokušava već dvije sezone slagati kompetitivnu momčad, što mu naravno ne uspijeva. Jedan smo razlog već naveli – ustroj i finacije, dok je drugi razlog sad već iz aviona vidljivo nepoznavanje tržišta i odnosa na njemu.
Ako uzmemo samo posljednje dvije sezone koliko je pravih igrača “pogodio” Skroče? Po meni samo jednog, izuzetak koji potvrđuje pravilo – Romea Travisa. Sve ostalo su izuzetno loši ili popovični izbori (sjetimo se samo nekih) počevši od najbitnijeg mjesta u momadi razigravača: Ahmetbašića, Downeya, Ervina, koji je potjeran prije nego je uopće odigrao službenu utakmicu, zatim Zadnika, Brnasa, Reeda, Allena, Morovića, Thornea, i još jednog koji nije uspio izdržati do prve službene utakmice u dresu Zadra, Jardinea..Ali to je tako kad se igrači kupuju na preporuku i preko “friziranih” kazeta.
Sjeća li se tko na sva usta hvaljenog šutera Burgasona koji je za mjesec dana koštao koliko godina troškova putovanja na prvenstva i turnire cijelog omladinskog pogona, koji zbog nedostatka sredstava nije mogao juniore uputiti na prvenstvo države u Slavonski brod.
Po čemu ćemo u unutarnjoj liniji u Zadru pamtiti Tončinića, Radića, Brkića, Krapića, Kusu? Kraljević i Đugum, donekle i Sobin koji se ipak malo diže u zadnje vrijeme, još uvijek imaju mogućnost nešto napraviti pa ih nećemo još svrstati u promašaje, ali dosadašnji dio sezone ne nudi veliki optimizam.
Ili najnoviji slučaj, dovođenje Davisa Benetta, koji je doveden mjesec i pol od ozljede kapetana Ive Ivanova i koji je u pet službenih utakmica (4 u ABA ligi i jednu u Kupu) odigrao prosječno 13 minuta s nikakvim učinkom, da bi u Smederevu odigrao manje od 2 minute bez učinka.
A s Marsa se vidi da Zadru nasušno treba kvalitetan razigravač, jer Lawrence to po svojoj prirodi nije, a Prostran će još dugo biti samo vječiti talent bez pravog doprinosa momčadi. Talentirani izdanak zadarske škole košarke, Lovre Bašić minute dobija na kapaljku. A svejedno je izgubili s 30 ili 10 razlike, pa što onda priječi trenera da mu dade koju minutu više. I što nije, kad se već dovodilo igrača nije bilo pametnije kvalitetnog dovesti playa, nego falšu četvorku?
Je li opće potrebno spominjati trakavicu oko izbora trenera za ovu sezonu. Nazor potvrđen, Nazor odbijen, dolazi neki Trifunović, pa taj Trifunović ipak ne dolazi, napokon kad je već bilo stani-padni, eto nam Vlašića, domaćeg stručnjaka, velikog radnika i znalca, ali i čovjeka koji se u ključnim trenucima utakmica gotovo redovito gubi, kao što nakon toga i njegova momčad gubi bodove. Sjetimo se samo nekih prosutih pobjeda protiv Mega Vizure, Igokee, Szolnokija, Budućnosti, Partizana…
U svemu gore navedenom najveći dio odgovornost snosi sportski direktor ali njegova se odgovornost gotovo nigdje ne spominje. A to je čovjek koji je najvećim dijelom slagao momčad (njegov prijedlog NO je u pravilu redovito prihvaćao) posljednje dvije i pol sezone.
Kako nije u šoldima sve, govori i posljednji primjer Zadranima povijesno najvećeg rivala Cibone, koji su se nakon što su odstranili dva skupa Amerikanca, Strawberryja i Janinga, te nakon odlaska Žižića, pod vodstvom domaćih dečki Rimca i Golemca zaredali s pobjedama i eto ih na vratima Final foura iako su im zloguki proroci najavljivali grčevitu borbu za opstanak. Ok, imaju cibosi nevjerojatnog Šarića i prvog asistenta regionalne lige Blassingamea, ali sve veće minute dobivaju Arapović, Junaković i ostali mladci.
A Zadru nisu valjali Ivan Mikulić (momentalno među najboljim igračima A-1 lige), Franko Šango, Jure Škifić i da ne nabrajamo dalje.
Nadzorni odbor, direktor i sportski direktor, skupa sa svojim političkim zaštitnicima napokon bi trebali prelomiti, žele li se i dalje grčevito boriti za vrlo neizvjesan ostanak u regionalnoj ligi ili napokon započeti s pripremama za nastavak života u ponešto drukčijim ali realnijim uvjetima. Dakle hoće li konsolidirati klub na svim razinama, završiti predstečajnu nagodbu, napokon postaviti temelje ozbiljnog omladinskog pogona koji će proizvoditii igrače za natjecanje u nacionalnim a kasnije i u regionalnim okvirima ili nastaviti trenutačnu agoniju kojoj se i ovako nazire tragičan kraj.
Gospodo, zadnji vlak je već gotovo prošao. Spašavajte što se još uvijek dade spasiti! Ukoliko niste u stanju, zahvalite se i prepustite klub sposobnim ljudima koji vole Zadar i košarku i koji su spremni na sve žrtve za spas voljenog kluba. Vi ćete, ostanete li tu gdje jeste na način na koji djelujete (ili bolje rečeno ne djelujete) u povijesti zadarske košarke ostati upamćeni kao grobari koji su zabili posljednju brukvu u već spreman lijes!
