Viranin TONI GALUŠIĆ jedini je predstavnik zadarskog vaterpola u U-16 reprezentaciji Hrvatske koja će na Svjetskom prvenstvu na Malti pokušati ponoviti uspjeh zlatne seniorske generacije.

S hrpom sportske opreme ukrašene prepoznatljivim kockicama na posljednji pripremni ciklus pred Svjetsko prvenstvo u vaterpolu koje će se od 19. lipnja održati na Malti, krenuo je Viranin Toni Galušić. U veliku sportsku torbu mladog vaterpolskog centra koji nastupa za mlađe uzrasne kategorije VK Zadar 1952 i U-16 reprezentaciju Hrvatske, stalo je 209 dosad odigranih utakmica i 359 postignutih golova (1,71 po utakmici) u raznim selekcijama. Prije tri godine Galušić je skrenuo pozornost na sebe kada je u mlađim kadetima zabio 5 zgoditaka protiv riječkog Primorja EB, dok je u mlađim juniorima, ove i prošle godine, potvrdio iznimnu golgetersku vrijednost zabivši 8 komada HAVK Mladosti te po 6 golova reprezentaciji Slovenije, Primorju EB i Opatiji LRH. I to uvijek uz iznimno visoki postotak šuta od 75 do 100 posto. A kadete POŠK-a počastio je kanonadom koje se ne bi posramila čuvena južnokorejska K9 Thunder haubica: Galušić je Splićanima utrpao čak 14 golova iz 16 pokušaja! Na istoj utakmici mladi Viranin imao je i 9 ukradenih lopti, dok je po 5 golova i ukradenih lopti ostvario prije dva mjeseca protiv dubrovačkog Juga.

Kadetima Juga oteo je 7 lopti prije dvije godine, HAVK Mladosti 6, a popis je dalje dug koliko i talent mladog virsko-zadarskog vaterpoliste. Zato je poziv za posljednji ciklus reprezentativnih priprema uoči malteškog SP-a došao u prave ruke.  

– Čast mi je nastupati za reprezentaciju Hrvatske i predstavljati našu zemlju na velikim natjecanjima. Bez obzira na to što smo još uvijek u fazi priprema kada se radi selekcija kandidata za nastup na SP-u, mislim da moj status u reprezentaciji nije upitan. Iskazao sam se na turniru u Ateni – kaže Toni koji će protiv U-16 reprezentacije Crne Gore u Herceg Novom odigrati pripremnu utakmicu koja će kvalitetom i natjecateljskim nabojem biti na razini nedavno održane međunarodne „Atenske rivijere“. Hrvatska je u Ateni osvojila turnir pobjedama protiv Srbije, Italije i Mađarske, dok je na peterce izgubila od domaćina Grčke. U osvojeni pehar „Atenske rivijere“ Galušić je uz rashlađeni šampanjac „utočio“ 2 zgoditka protiv Mađarske i Srbije, dok ih je 7 zabilježio godinu ranije u U-15 reprezentaciji.

– Dobro smo odigrali u Ateni. Taj je turnir bio na razini Europskog prvenstva, a odlučivale su nijanse. Sve najbolje seniorske reprezentacije Europe i svijeta ujedno su najbolje i u mlađim uzrastima, pa je uvijek neizvjesno tko će doći do samog kraja. Ovog puta to smo bili mi – ističe Galušić. Nakon atenskog turnira i boravka u Crnoj Gori, mladi hrvatski reprezentativci vraćaju se na kraći trodnevni odmor.

Kako pripreme za SP ulaze u fazu završne glazure, jer je svega desetak dana do malteškog summita najboljih mladih vaterpolista svijeta, preostali dio taktičkog i tehničkog brušenja mlada reprezentacija odradit će u Hrvatskoj. Galušić u nacionalnoj vrsti igra uglavnom na poziciji beka, ponekad i na poziciji lijevog krila, iako se kao centar realizator osjeća kao – riba u bazenu. No u oba slučaja – centar i bek – riječ je pozicijama koje uz vratare podnose najveći teret igre.

– Prošao sam sve pozicije u vaterpolu, ali posljednje dvije klupske godine igram na centru. Mislim da mi je to finalna pozicija, odgovara mi – objašnjava 196 centimetara visoki šesnaestogodišnjak koji će s još ponekim centimetrom u rastu i stečenim iskustvom pretočenim u kvalitetu, bez sumnje izrasti u vrhunskog vaterpolista. Tehnika igre nije upitna, jer nema beka koji ujedno nije dobar tehničar. Ista je priča i s mladom reprezentacijom koja iz turnira u turnir odrasta, uči i brusi kvalitetu.

– Prije Atene igrali smo na turniru u Budvi. Željeli smo sve pobijediti, ali smo tijekom turnira napravili dosta grešaka zbog kojih smo zaredali porazima. No bili smo svjesni tih grešaka, ispravili smo ih te nešto kasnije demonstrirali kvalitetu u Ateni. Bili smo poraženi samo od domaćina na peterce, iako smo i na toj utakmici imali pobjedu u rukama – dodaje Galušić. Mladi Viranin u svijet vaterpola zakoračio je kao sedmogodišnjak, dok je reprezentativni status stjecao unazad četiri godine. U početku su to bili kampovi Hrvatskog vaterpolskog saveza kao vid usavršavanja u vaterpolu, ali je u međuvremenu Toni kao mlađi junior izborio status u U-15 i U-16 nacionalnoj selekciji. Naravno, do reprezentativnog statusa Galušić je došao zahvaljujući svojim sjajnim igrama u Zadru 1952, kao i činjenici da mladi zadarski vaterpolisti rođeni 2007. imaju status „zlatne generacije“. Osvojili su po dva zlata, srebra i bronce na državnim prvenstvima, dok je Galušićeva generacija zaslužna za dvije bronce. Treću je ispustila u polufinalu posljednjeg Final Foura u Zagrebu kada je Zadar 1952 poražen od favoriziranog zagrebačkog Medveščaka, dok je u borbi za broncu uspješniji bio splitski Jadran.

– Vratili su nam. Jadran smo sezonu prije toga dobili u borbi za treće mjesto, a sada su oni nas – kaže najbolji zadarski vaterpolist u svojoj kategoriji te jedini predstavnik zadarske škole vaterpola u reprezentativnom U-16 uzrastu. A lijepo je zapravo znati da Galušić pored toga nastupa i za tri godine starije juniore Zadra (šesti u Hrvatskoj) te da je njegova uspješna vaterpolska priča krenula s otoka Vira. Galušić je Viranin i u pitanju su, među ostalim, bezbrojni kilometri koje od otoka do bazena na Višnjiku Toni svakodnevno ili gotovo svakodnevno „guta“ kako bi odlazio na treninge, utakmice i natjecanja. U brojkama to znači pet tjednih klupskih treninga, dok se u ciklusima reprezentativnih nastupa treninzi pojačavaju na dva puta dnevno. Večernji treninzi su naročito zahtjevni: unutar jednog sata odrađuje se trening fizičke spreme u teretani, a potom dva plivačka i vaterpolska sata na bazenu. A sve je počelo na jesen 2016., ali, napominje Toni, ne baš slučajno.

– Bili su upisi u školu vaterpola, a kako sam se želio početi baviti nekim sportom te kako sam oduvijek volio more, odlučio sam se okušati u vaterpolu. U početku mi se nije baš svidjelo, jednostavno mi nije bio gušt. Tada mi je tata rekao da se strpim još malo i pričekam na održavanje tradicionalnog turnira Zadar Open. „Nakon toga odluči“, rekao mi je, a ja sam poslušao – prisjeća se mladi Viranin svojih početaka i turnira koji je bio prekretnica. Na jednoj je utakmici na Zadar Open turniru Galušić zabio spektakularan pogodak iza glave „probušivši“ vratara i tri obrambena igrača, pa se euforija s tribina prenijela na mladog Viranina. Utrpao je pet komada tog dana.

– Taklo me u srce. Vidio sam veselje, roditelje, osjetio sam moment sportske euforije zbog koje sam nastavio trenirati – dodaje. Vir je pored Galušića zadarskom vaterpolu dao i braću Bajić, Dominika i Marka, no obojica su spletom okolnosti prestali s treniranjem. Toni je odlučan u namjeri da ostavi dublji trag u vaterpolu.

– Ostat ću u vaterpolu, iako je jako teško uskladiti treninge, nastupe za reprezentaciju i školske obaveze. Zaista bude jako naporno, pa se ponekad osjećam iscrpljeno i umorno, ali to je put koji sam odabrao – napominje mladi vaterpolist koji kad nije u roditeljskoj kući na otoku Viru u naselju Straža, odnosno na treningu na bazenu u Višnjiku, ili na nekom od brojnih turnira i utakmica, boravi u Srednjoškolskom đačkom domu u Zadru. Tako je posljednje dvije godine otkad je Toni postao srednjoškolac. 

– Ne pada mi teško smještaj u Domu, dapače, olakšava mi situaciju s obzirom na brojne obaveze. Nije predivno, ali činjenica da imam negdje spavati u Zadru, puno mi znači. S druge strane, na Viru sam uglavnom vikendima kada učim. Jedino vrijeme odmora su tri tjedna tijekom ljeta, a onda ponovno počinju treninzi – zaključuje Viranin. Mama Ivana, tata Saša i četiri godine mlađa sestra Kristina dosad su Toniju bili velika emotivna podrška, kao i treneri, sportski pedagozi i predstavnici VK Zadar 1952 i nacionalne reprezentacije. Hrvatska je aktualni svjetski vaterpolski prvak, a to je, zaključuje Toni, dodatna obaveza i motivacija.

– Predstavljanje Hrvatske obaveza je ne samo na sportskom planu, nego je svojim ponašanjem i uspjesima ujedno predstavljamo kao državu. Naši su seniori najbolji na svijetu, pa i mi želimo biti najbolji. To nam je svima u srcu – poručuje Galušić.  

OKVIR: TONIJEV POGLED UNAPRIJED

Toni pohađa Medicinsku školu Ante Kuzmanića u Zadru, smjer farmaceutski tehničar. Trenutno završava drugi razred, ali pogled mu je usmjeren godinama unaprijed.

– Škola je dosta teška, slična gimnaziji, ali sa stručnim predmetima. Upisao sam Medicinsku školu jer ću nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja imati profesiju, pa ne ovisim o fakultetu koji je neophodan za neke struke – smatra Galušić.