Ove godine Trka hrvatski nacionalni parkovi održava se od 15. do 22. travnja povodom međunarodnog Dana planeta Zemlja - 22. travnja.

Udruga Planet Zemlja, pod pokroviteljstvom portala za popularizaciju znanosti i održivog razvoja www.galaksija.hr,  održava ekološko sportsku manifestaciju "Earth Run - Trka hrvatski nacionalni parkovi 2022". 

Trka se održava od 1997. godine a „oživljavamo“ je jer je društvo dovedeno do kritične napetosti u kojoj je ekološko, održivo djelovanje postalo krucijalno za opstojnost Zemlje i civilizacije kakvu želimo.

Ujedno obilježavamo jubilarnih 25 godina od održavanja prve Trke hrvatski nacionalni parkovi 1997. godine.

Zadnja Earth Run manifestacija održana je 2016. međutim, naboj i pozitivna energija trke ostavila je dubokog traga u sjećanjima svih aktera.

Earth run se organizirana s primarnim ciljem promoviranja hrvatske prirodne baštine, osvještavanja njezinog značaja na lokalnoj razini te, šire gledajući, da se usmjeri pažnja javnosti na globalno ekološko stanje i potakne građane na preuzimanje odgovornosti za očuvanje onoga što pripada svima - planeta Zemlje.

Ove godine «Trka hrvatski nacionalni parkovi» održava se od 15. do 22. travnja povodom međunarodnog Dana planeta Zemlja - 22. travnja.

Pozivamo sve koji mogu i žele trčanjem podržati manifestaciju, da nam se pridruže na ruti. Svaki pretrčan korak će biti nagrađen majicom i zidnim satom utrke.

Utrku vodi Ervin Poljak, predsjednik udruge Planet Zemlja i glavni urednik portala www.galaksija.hr , a ovo je njegov dnevnik s Trke:

Earth run 2022, dnevnik trke, dan prvi:

U rano jutro, 15. travnja 2022. godine, startala je 1300 km dugačka ultramaratonska trka Earth Run – trka hrvatski nacionalni parkovi 2022.

U nacionalnom parku Brijuni, okupila se ista ekipa, preciznije maratonci koji su još uvijek trkački aktivni iz davne 1997. godine: Ivan Jelavić, Ivan Stanić, Pavao Kraljević, Robert Mašić, Robert Schwarz Ervin Poljak. Na istom mjestu na Trgu prijateljstva i s istim ciljem – u 8 dana, 8 etapa trčanjem povezati svih 8 hrvatskih nacionalnih parkova.

Bodreni s puno srdačnosti djelatnika nacionalnog parka, startali smo s puno entuzijazma, odlučnosti i elana, bez imalo sumnje da ćemo uspjeti.

Nakon nekoliko inspirativnih kilometara po Velikom brijunu, nastavili smo put Risnjaka. Netko je predložio da promijenimo rutu i da konačno protrčimo i park prirode Učku. Teška etapa koju smo godinama izbjegavali, ali, zašto ne? Odgovor nismo znali u trenutku donošenja odluke ali nam je ubrzo postalo jasno. Pakleni usponi, dodatnih tridesetak kilometara i neizmjeran napor za veteranske noge. Morali smo potegnuti i tri puta više od polazišnih granica mogućnosti svakog od trkača – svih osim Ivana Jelavića koji je bio sasvim pristojno ispod svojih mogućnosti. Srećom, to poprilično preko 50 km.

Nakon paklenih vrućina, vjerovali ili ne, termostat je pokazivao 29 stupnjeva, na penjanju prema Gornjem Jelenju morali smo obući zimsku opremu.

U kasnim večernjim satima, napokon smo uspjeli – dogurali smo nekako do Nacionalnog parka Risnjak, a oko 21.30 sati i do prvog odredišta – Planinarski dom Mali Platak.

Iako smo kasnili nekoliko sati i iako je kuhinja davno bila ili trebala biti zatvorena, dočekani smo toplinom dostojnom pobjednika. Ako je itko od tima i pomišljao na odustajanje to više nije bila opcija. Djelatnici doma su nas vratili u igru.

Sutra idemo dalje!

A kako je to izgledalo 1997. godine:

Godina 1997., Dnevnik kapetana broda

Dan prvi, etapa Brijuni –Risnjak, 175 km

Skupina maratonaca i ultramaratonaca okupljenih pod nazivom Green Team, sastala se u rano jutro, 20. travnja u Fažani. Trkači Đunđek Josip, Ivan Stanić, Ozren Rnjak, Ivan Hršak, Ivan Jelavić, Mirta Grantić i Ervin Poljak, s pratnjom Sanjom Orešković, Aidom Kakarigi i Sonjom Štiglec, do kraja Trke će podnijeti najveći teret.

Krenulo je u 7 sati s Trga Prijateljstva na Velikom Brijunu. Iako rano za većinu građana, startu nisu izostala djeca, „eko radnici“, brojni novinari, radio, televizija.

Prvi koraci kroz predivne Brijunske parkove, praćeni radoznalim pogledima životinja „iz bajke“, unijeli su sunce u tmurno jutro. Šale dobro raspoloženih trkača pretvorile su Green Team u nepobjedivu sportsku ekspediciju. Bilo je jasno da nas na putu do Mljeta ništa ne može zaustaviti.

Kiša je počela već na tridesetom kilometru. Kod Labina se pretvorila u pljusak, ali čak ni tada nismo bili sami – pratila nas je skupina lokalnih trkača, sve do Rijeke. A tu su počela i prva prava iskušenja. Najprije se zapalila guma na oronulom minibusu koji bi nas trebao pratiti do Mljeta. Potom, svega nekoliko kilometara dalje, otkazale su mu i kočnice. Autobus ostaje zaglavljen u Matuljima, a s njim i veći dio ekipe. Ivan Hršak – Beli bio je na cesti i nastavio trčanje uz policijsku pratnju. Do Risnjaka nam je ostalo još oko 60 km. Ivan Stanić i Ivan Jelavić zaključili su da (iako je svaki u nogama već imao preko 40 km) to mogu istrčati sami. U Jeepu kojeg je vozila Sonja krenuli su za Belim. Pola sata kasnije, pred nasukanim autobusom, zaustavio se policijski automobil, a u njemu Beli. Ni on ni policajci nisu znali gdje su Ivan, Ivan i Sonja. Oni su se probijali kroz mećavu prema Crnom Lugu.

Zahvaljujući ravnatelju Nacionalnog parka Risnjak, gospodinu Malnaru, oko 23.30 sati Green Team je opet bio na okupu. Vani je padao snijeg praćen olujom, a trkači su krenuli na zaslužen odmor s neizbježnim mislima: „Što nam donosi sutra?“