Veslači Jadrana uselili su u novi Veslački dom sagrađen na Branimirovoj obali 31. listopada 1981. Danas je Veslački dom u vlasništvu Grada Zadra, a korisnik prostora je Veslački klub Jadran Zadar, najstarije djelatno sportsko društvu u Gradu Zadru.

Prvi Jadranov veslački dom bio je na Voštarnici, a zapaljen je od strane talijanaša 16. srpnja 1920. godine. Novi dom Jadran je dobio tek nakon obnove kluba, nakon završetka II Svjetskog rata.

Kako je izgrađen sadašnji Veslački dom u Zadru?

Početkom travnja 1969. počelo je rušenje starog Veslačkog doma, u kojem su veslači boravili od završetka II Svjetskog rata, i koji se nalazio na lokaciji sadašnjeg spomenika pomorcu, stotinjak metara sjevernije od današnjeg doma, zbog izgradnje prometnice na Branimirovoj obali. Klub je, umjesto da krene u izgradnju novog doma, morao adaptirati jednu staru daščaru u koju su smjestili nekoliko čamaca, i koja je sljedećih deset godina bila dom veslačima Jadrana.

Od tadašnjeg Zavoda za urbanizam Jadran je, kao naknadu za rušenje staroga doma, dobio određena sredstva za izgradnju novog doma ali je nedostajao još značajan dio sredstava. Posljednji sastanak Upravnog odbora u staroj zgradi održan je 2. travnja 1969.

Godinama su članovi Jadrana pokušavali pokrenuti početak izgradnje, postojalo je nekoliko planova ali je na kraju prošlo deset godina do početka radova na izgradnji novog doma smještenog na novoj lokaciji koju je Klubu tadašnja Općina Zadar darovala u trajno vlasništvo.

Zadrani su tada, prepoznajući uspjehe tadašnjih veslača Jadrana, predvođenih trenerom Romanom Bajlom, odlučili sredstvima samodoprinosa 1979. godine započeti izgradnju nove zgrade Veslačkog doma.

Zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Jadrana Mati Marlaisu, projekt je završen do kraja, jer je došlo do zastoja financiranjem sredstvima samodoprinosa građana, pa je u pomoć priskočila zadarska Tankerska plovidba, koja je i do tada uvelike pomagala rad Veslačkog kluba Jadran, čime je projekt dovršen i priveden svrsi.

Veslači su u novu zgradu uselili 31. listopada 1981. godine. Glavni projekt Veslačkog doma izradio je Zavod za Arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a glavni projektant bio je prof. dr. Ante Marinović - Uzelac, dipl.ing.arh, koji je za isti i nagrađen, a zgrada kluba postala je prepoznatljiva figura koja i danas svojim izgledom dominira u uvali Jazine.

Tada su, prilikom useljenja u novi Veslački dom, članovi Jadrana izvisili skromni transparent na kojem je pisalo ''Hvala Zadrani!''

Tako su veslači dobili novi dom, u kojemu su na jednom mjestu bili smješteni dvorana za vježbanje, veslaonica, hangar za brodove, svlačionice i društvene prostorije.

Oni su sigurno, svih ovih godina od useljenja, svojim rezultatima i radom na odgoju više tisuća djece, koji su u tom razdoblju prošli kroz klub, opravdali povjerenje građana Zadra od prije 40 godina, kada su oni izglasali da će samodoprinosom biti izgrađen novi Veslački dom.

Izgradnja ovog objekta i profesionalizacija rada trenera bili su prekretnica u radu Jadrana, koji od tada stalno napreduje, i u masovnosti, i u kvaliteti.

Jadranovi veslači od tada, pored osvajanja mnogih državnih i međunarodnih natjecanja, čak su pet puta za redom sudjelovali na olimpijskim igrama, a stvaranjem hrvatske države donesene su i mnoge medalje sa svjetskih i europskih prvenstava.

Dom je teško oštećen na samom početku Domovinskog rata izravnim pogodcima nekoliko avionskih raketa kada je avion, gađajući tadašnju tvornicu ''Boris Kidrič'', koja se nalazila preko puta kluba, promašio metu i pogodio klub.

Veslači su oduvijek brinuli o Veslačkom domu, uz pomoć Grada Zadra, te će i dalje, kao što su to radili proteklih više od stotinu godina postojanja Jadrana, znati sačuvati vrijednosti koje su naslijedili od generacija starih članova i boriti se za interese kluba u očuvanju tradicije organiziranog veslanja u Zadru, koja seže u 1885. godinu i čiji je Jadran jedini baštinik danas.