Nakon neuvjerljive predstave protiv Hermesa kojeg su, zahvaljujući neusporedivo većoj individualnoj kvaliteti i fizičkoj spremi, na koncu rutinski svladali, košarkaši Zadra sinoć su pružili još jednu slabu partiju te su na domaćem parketu poraženi od Splita rezultatom 66-72.

U susretu u kojem su vodili točno 16 sekundi, Zadrani su na kraju imali priliku uzeti oba boda, ali u samoj završnici nije bilo dovoljno napadačke mudrosti pa su gosti uzdignutih ruku i s osmjehom na licu napustili Višnjik.

– Zaslužena pobjeda Splita koji je od početka bio bolja i, rekao bih pametnija, momčad. Mi smo pokazali želju, međutim za vrijeme cijele utakmice smo donosili puno loših odluka, i u obrani i u napadu. Drugo poluvrijeme smo poboljšali igru na defenzivnom dijelu terena, ali napadački je bilo previše loših odluka i previše promašenih otvorenih šuteva da bismo došli do pobjede. Igrali smo previše jednolično u napadu. Previše smo držali loptu, previše je bilo picka i premalo kretnji. Lopta je bila statična. Nismo bili dobri – izjavio je nakon utakmice trener Zadra Veljko Mršić.

Momčad iz Krešinog doma sada već tradicionalno loše ulazi u regionalnu sezonu što posljedično rezultira borbom za ostanak. Jedna pobjeda iz prvih pet kola nagovješćuje da ćemo ponovno gledati zadarski košarkaški Beskrajan dan.

Samo, ovdje nema ni Billa Murraya niti svisca Phila da nas nasmiju.

– Prošle godine smo u deset kola imali jednu pobjedu. Tako je, kako je. Tu smo gdje jesmo. Pred nama je još puno, puno posla. No, tu smo negdje. Osim Mornara, u svim utakmicama dolazimo u priliku dobiti, ali da bismo pobjeđivali u ovakvim susretima trebamo biti još bolji – kazao je 49-godišnji Splićanin.

FOTO: Zadar/Zvonko Kucelin

Neugodna je činjenica da je Zadar ove sezone na domaćem parketu već poražen od Krke i Splita, izravnih konkurenata u borbi za ostanak među regionalnom elitom.

– Mi smo tu gdje jesmo. Mislite da smo prošle godine slučajno bili zadnji? – odgovorio je protupitanjem trener Zadra i nakon opaske da su mu dva igrača već napustila klub nepotrebno dodao – prvi smo u hrvatskom prvenstvu.

Nažalost, HT Premijer liga već godinama nije mjerilo ni za što. U tom košarkaškom svakoberu, izuzev abaligaša, većinu družine čine klubovi čiji igrači igraju više iz ljubavi, nego iz egzistencijalnih poriva. Čast izuzecima. U protivnom, ne bi se u surovom profesionalizmu 21. stoljeća neki od njih posvećivali fakultetu i paralelno studirali, što je možda prolazilo u Jugoslaviji prije četrdesetak godina, a drugi prekidali ugovore ili karijere čim se zaposle u turističkoj agenciji, Zagrebparkingu ili Općoj bolnici Zadar.

Mjesta zadovoljstvu igrama domaće momčadi nema, niti bi ga smjelo biti.

– Milijun puta sam rekao da imamo puno posla, ali pitam je li ova momčad prošle godine igrala na Final Fouru Eurolige? Sad smo tu gdje jesmo, treba raditi. Ako uprava kluba ima ikakvih nedoumica oko mene, to je najmanji problem, to ćemo riješiti već sutra ujutro. Želim da shvatimo gdje smo. Krenuli smo s idejom da domaći igrači budu nositelji. Nakon prva četiri kola Mavra i Vuković su bili medu desetoricom najboljih po valorizaciji, a Mavra je bio četvrti strijelac lige. Putem ćemo vidjeti možemo li to izvući na takav način. Imamo i Bralu koji igra, a koji je 2003. godište. Slažem se da nije dobro, ali dizat ćemo se kroz sezonu. Naslanjali smo se na Planinića i nakon sto se to promijenilo treba vremena da momčad počne disati. Došao nam je Onuaku koji je drugačiji igrač te sad njega treba uklopiti, a za to treba vremena. Nije ovo upali-ugasi. To je proces, a koliko će biti strpljenja, to ćemo vidjeti.

FOTO: Zadar/Zvonko Kucelin

Na pitanje koliko je bilo pametno graditi igru na čovjeku koji je bio na otvorenom ugovoru, ne treba ni davati odgovor. Sada se žanje ono što se posijalo, a Zadar je ipak specifična sredina u kojoj se porazi među navijačkim korpusom puno emotivnije proživljavaju. Doduše, zbog pandemije bolesti uzrokovane koronavirusom navijača nema na tribinama pa je neposredni pritisak na momčad i trenera puno manji nego bi bio u uobičajenim situacijama, no i u ovom „novom normalnom“ klupa Zadra sa sobom donosi puno veći teret od vođenja drugih momčadi.

– Otkad sam se počeo baviti košarkom, svake godine imam pritisak osvajanja nečega. Slično je i u trenerskoj karijeri gdje je pritisak ili borbe za ostanak ili borbe za trofeja. Najveći pritisak stvaram samome sebi.

Za kraj, imao je trener Mršić što kazati i novinarima.

– Zamolio bih vas da budete malo realniji u procjeni trenutnog i stvarnog stanja i onoga gdje bismo dugoročno htjeli biti. Mi na parketu još uvijek nismo na razini na kojoj bismo željeli biti i na kojoj ćemo, nadam se, biti u budućnosti.

Na koncu će rezultat biti jedino mjerilo. I to, prije svega, rezultat u ABA ligi.