Italija je i danas, uz Španjolsku, europska država koja je najviše pogođena pandemijom koronavirusa. U svakodnevici u kojoj se broji na stotine mrtvih mnoge aktivnosti su u potpunosti ili u velikoj mjeri obistavljene.

Među njima je i sport koji trenutačno pao u u drugi plan. Ne održavaju se nikakva natjecanja, a sportaši se, kao i svi odgovorni žitelji susjedne zemlje, pridržavaju mjera tamošnjeg kriznog stožera pa iz kuće ne izlaze ili izlaze samo u trenucima krajnje nužde.

Jedan od onih koje je pandemija koronavirusa zatekla u Italiji, odnosno u Bolonji igrajući za tamošnji Fortitudo je i naš Zadranin, košarkaš Rok Stipčević kojeg smo upitali kako bi ocijenio situaciju u Italiji danas.

“Pa u ovom trenutku mogu reći kako izgleda da je sve pod kontrolom. Ove restriktivne mjere po mom su mišljenju donijele dosta dobroga, ali vidjet ćemo u narednim danima kakve će biti brojke oko novooboljelih ili ne daj Bože mrtvih i jesmo li došli do pada te krivulje,” kaže Stipčević koji smatra kako Italija i nije toliko loše reagirala koliko joj se to spočitava.

“Ne želim da ispadne kako branim vlasti u Italiji, ali moramo imati na umu kako je nakon Kine i Južne Koreje Italija bila prva zemlja koju je koronavirus napao i sigurno u tim trenucima nije bilo lako donositi odluke. Virus je tada bio nepoznanica i nije u globalnoj mjeri bio toliko razvijen strah od njega. U tom kontekstu nije bilo lako donijeti odluku o zatvaranju granica ili gradova i donijeti sve mjere koje su se tada trebale napraviti. Tako da iz tog kuta vidim jedno opravdanje.

Druga stvar, Italija je meka za kineske turiste posebno iz onih regija gdje je bilo žarište. Ima direktnih letova kako za Veneciju tako i za Milano. Pa prvi zaraženi u Italiji su dvije turistkinje koje su u Rim došle krajem siječnja iz Wuhana kao i Talijan koji je u tom gradu bio poslom pa se vratio. Ujedno, Talijani u prosjeku imaju najstarije stanovništvo tako da je bilo puno tih nekih faktora koji su pogodovali da virus u Italiji “pukne”.

Zato je teško suditi o tome jesu li mjere provedene na vrijeme i kako treba. Sigurno da bi bilo bolje da su se provele koji dan ranije ali stvarno treba uzeti u obzir da nije lako ugasiti jedan grad kao što je Milano.”

Osvrnuo se Stipčević i na trenutno stanje u Bolonji.

“Situacija je takva da se izlazi iz kuće jednom u dva dana. Ode se do dućana “naoružan” sa maskicom, rukavicama, kapom i svim ostalim zaštitnim rekvizitima. Dućan i ljekarna je jedino dokud možeš ići, a za sve ostale relacije moraš imati propusnicu koju provjerava policija. Mislim da je u protekla dva dana policija napisala oko 30 tisuća kazni.”

Kao i svima, i Roku najteže pada odvojenost od obitelji. Supruga je prije nekoliko dana rodila, a on još uvijek svoju kćer nije vidio uživo.

“Obitelj je jedini razlog zašto sam ja još u Italiji. Ne želim riskirati i zaraziti ih kao mogući prijenosnik bolesti. Trenutačno sam u samoizolaciji a niti iz kluba još nije stigla potvrda da mogu otići kući. I oni reagiraju prema situaciji pa odgađaju treninge na desetak dana. Tako da dane provodim na način da si stvaram nove hobije. Učim novi jezik, gledam televiziju, utakmice od prije 15-20 godina, i tako…” kaže Stipčević napominjući kako su od svih njegovih suigrača Italiju napustila tek dvojica Amerikanaca.

“Situacija je ozbiljna i takvu je treba doživjeti. Sva velika sportska natjecanja su odgođena što dovoljno govori samo za sebe. Trebamo sada biti disciplinirani da što prije izađemo iz svega ovoga. Pratim, naravno i situaciju u Zadru. U svakodnevnom sam kontaktu s obitelji i prijateljima i želim samo da sve njih i cijeli grad ovo neće previše pogoditi pa da ćemo se na ljeto opet svi skupa družiti kao i dosada,” zaključio je Stipčević.