Devetnaesti put zaredom na binu prestižnog natjecanja Mr. Universe, održanog u Lihtenštajnu, izašao je višestruki prvak Hrvatske i reprezentativac, zadarski bodybuilder Adrijan Marušić. U svoj je grad ovoga puta donio srebro, još jedno u nizu vrijednih odličja. Uz njega, broncom se okitio i Filip Katavić, sportaš koji se prije šest godina ponovno vratio bodybuildingu te čiji rezultat najavljuje ozbiljan potencijal i svijetlu budućnost ovog sporta u našem gradu.
Adrijan se natjecao u kategoriji classic physique, gdje je naglasak više na proporcijama, simetriji i izvedbi nego na samoj mišićnoj masi, dok je Filip nastupio u otvorenoj bodybuilding kategoriji, u kojoj se primarno ocjenjuju mišićna masa, definicija i kondicijska spremnost, piše HRT Zadar.
Iako se kategorije razlikuju, pripreme su u svojoj srži gotovo identične. Zahtijevaju potpunu disciplinu i životni stil koji ne poznaje iznimke što, kako kažu, njima ne predstavlja problem jer ga žive cijelu godinu. Ipak, omjer uloženog vremena i onoga što se pokaže na pozornici izrazito je nesrazmjeran: odluka sudaca donosi se u svega dvije do pet minuta nastupa.
– Bodybuilding ima klasične poze, na primjer dupla biceps poza, s prednje strane, sa stražnje strane, vakuum poza, muscular poza.. Sve su to poze koje učimo kroz pripreme za natjecanje i naravno u svim tim pozama moraš pokazati najboljeg sebe. Netko ima možda dominantne noge, netko dominantan trbuh ili dominantna ramena i toga moraš biti svjestan, ističeš ono što je najbolje, a skrivaš ono što nije, objašnjava Adrijan.
Dodaje i da je upravo kratkoća nastupa najteži dio svega.
– Pripreme traju cijelu godinu, a na bini smo možda od dvije do pet minuta. S tim da moramo “pogoditi” satnicu da točno u minuti budemo za taj nastup 100% spremni, što znači 100% dehidrirani, 100% napumpani, 100% mentalno jaki . To brzo prođe, ali nama se čini jako dugo, kaže.
Ništa u ovom sportu nije prepušteno slučaju, pa čak ni detalji poput boje kojom se natjecatelji premazuju prije izlaska na binu, piše HRT Zadar.
– Postoje pravila o bojama koje su dozvoljene. Neke federacije koriste boje koje daju nerealan izgled i previše naglašavaju mišiće, ali kod nas je to realnije, forma mora izgledati slično i s bojom i bez nje. Boja samo dodatno istakne tonus i definiciju, pojašnjava Adrijan.
U Vaduzu konkurencija nije bila nimalo jednostavna, što dodatno potvrđuje težinu osvojenih medalja. Natjecanje pripada semiprofesionalnoj ligi, a njegov značaj leži i u činjenici da se kroz njega može osigurati pro kartica, licenca za daljnji profesionalni bodybuilding.
Upravo prema tom cilju već ozbiljno koračaju i Adrijan i Filip, rušeći pritom stereotipe koji i dalje prate ovaj sport. Na česte kritike kako bodybuilding “nije pravi sport”, Adrijan odgovara:
– Ljudi se natječu u brzini, u dizanju tereta… Mi se natječemo u tome da u točno određenoj minuti pokažemo najbolji paket – naše tijelo. To je estetski sport, iako je istovremeno i natjecateljski, ističe.
Jedna od najčešćih zabluda, kažu, odnosi se na žene i strah od „nabildavanja“.
– Prvo pitanje koje je meni ostalo u uhu i dan danas mnogi me pitaju, uglavnom cure: hoće li se “nabildati” ako krenu trenirati. Filip i ja, primjerice, “bildamo” već godinama i još se nismo “nabildali” onoliko koliko želimo , tako da: Cure, nećete se “nabildati”, samo ćete bolje izgledati. Za malo bolju formu treba jako puno trenirati, a za jako dobru formu jako, jako puno trenirati. Tako da “nabildati se” jako je teško i nemojte se brinuti: ako “bildate”, nećete biti “bilderi”, kroz smijeh kaže Adrijan.
Društvene mreže dodatno su promijenile percepciju ovog sporta, pa sve više mladih pokazuje interes za bodybuildingom, koji se sve češće povezuje sa zdravim načinom života i prehranom. Ipak, to ne znači odricanje od svega “normalnog”.
– Ljudi me pitaju kad ću jesti normalno. A ja jedem normalno, jaja, meso, povrće, voće. Istina je da su dva do tri mjeseca prije natjecanja restrikcije strože, ali nedjeljom znamo pojesti i burger i pizzu. Nije to toliko ekstremno kako ljudi misle”, kaže Filip.
S vremenom se, ističu, mijenja i odnos prema tijelu, prehrani i zdravlju. U današnjem ubrzanom ritmu života, gdje dominira brza hrana, oni se vraćaju jednostavnijim navikama: kuhanju i kontroliranoj prehrani.
– Mi smo meka srca i iako izgledamo jako, kad nas ljudi malo bolje upoznaju onda vide da tu nema nekog ega i sebeljublja, nego da smo otvoreni za svakoga i spremni pomoći svakom početniku, pokazati mu put, kaže Adrijan.
Iza sportskih uspjeha, međutim, stoji i realan izazov – financiranje. Većinu troškova natjecanja i priprema snose sami, pa tako i onih nadolazećih na Europskom prvenstvu u španjolskoj Santa Susanni, za koje se trenutno pripremaju.
Iako postoji određena podrška, ona je ograničena, a u Zadru trenutačno ne postoji aktivan bodybuilding klub koji bi sustavno pomagao natjecateljima. Adrijan formalno pripada klubu iz Zagreba, pa se već razmatra ideja pokretanja kluba u Zadru, s obzirom na sve veći interes i rezultate koji dolaze.
Gdje god se pojave, Adrijan i Filip postaju prepoznatljivi predstavnici svog grada, ne samo kroz medalje, nego i kroz način na koji ga promoviraju i ponosno nose njegovo ime. Zato priča koju grade , uz dovoljno volje, želje i podrške, svoj puni potencijal može ostvariti upravo u rodnom im gradu, ondje gdje su i sami napravili prve sportske korake, i odakle bi svoj put mogle započeti buduće generacije sportaša.