Položeni vijenci, upaljene svijeće. Neki igrači nikad ne napuste teren, oni ostanu u svakom našem koraku – ovim riječima Hrvatski nogometni klub Zadar obilježio je danas na igralištu na Stanovima tužnu obljetnicu, 18 godina bez Hrvoja Ćustića.
Postoje trenuci koji zauvijek promijene klub. Postoje dani koji nikad ne prolaze. Danas se prisjećamo Hrvoja Ćustića. Našeg igrača. Našeg suigrača. Našeg Zadranina.
Ne kroz tugu…Nego kroz poštovanje. Ne kroz riječi… Nego kroz ono što nosimo svaki dan na terenu.
Njegovu borbu. Njegovu ljubav prema nogometu, odnos prema dresu.
Trebala je to biti još jedna sasvim obična prvenstvena utakmica, a pretvorila se u najveću tragediju hrvatskog nogometa.
U 26. kolu Prve HNL nogometaši Zadra na Stanovima su tog 29. ožujka 2008. dočekali vinkovačku Cibaliju, prisjeća se Radio Zadar.
Tek što je susret počeo, vratar Danijel Subašić ispucao je loptu daleko prema naprijed, a u duelu uz istočnu tribinu Stanova našli su se Hrvoje Ćustić i Cibalijin Tomislav Jurić.
Jedan sasvim običan nogometni duel završio je tako da je Hrvoje pao na travnjak te glavom udario u nezaštićeni betonski zid istočne tribine, koji je tada bio i na nepropisnoj udaljenosti od aut linije. Preblizu. I bez ikakve zaštite.
Od udarca su zanijemili svi na terenu i oko 1500 gledatelja na tribinama. Hrvoje je iznesen s terena te kolima hitne pomoći prevezen u bolnicu.
Utakmica je nastavljena. Zadar je pobijedio 1:0 golom Ante Mitrovića u 79. minuti.
Ali bila je to utakmica koja je zauvijek obilježila zadarski i hrvatski nogomet. Pet dana trajala je Hrvojeva borba za život. 3. travnja 2008. Hrvoje Ćustić je u dobi od tek 24 godine preminuo u Općoj bolnici Zadar. Zadar je na nezamisliv način ostao bez svog nogometnog anđela, roditelji bez djeteta, djevojka bez ljubavi, obitelj i prijatelji bez dobrog i dragog čovjeka. Čovjeka, koji je volio i bio voljen.
Zato danas stojimo zajedno, u tišini. U mislima. U zahvalnosti, objavili su na društvenim mrežama.
