U svom trećem blogu za službenu stranicu ABA Lige, ambasador lige Žarko Paspalj je pričao o utakmici između Zadra i Partizana NIS, kao i o svom utisku o gradu kao jednom od košarkaških centara u regiji.

Osam tisuća gledatelja na utakmici 16. kola ABA Lige između Zadra i Partizana, puna dvorana, košarkaška atmosfera, odlična i uzbudljiva utakmica, su me zaista ugodno iznenadili, i pokazali da najkvalitetnije sportsko regionalno natjecanje ima vrhunski proizvod. Moj boravak u Zadru, u društvu Žarka Čabarkape, sportskog direktora Lige, protekao je izvanredno. Uživao sam u sportu koji najviše volim, sreo neke stare prijatelje koje nisam vidio preko 20 godina, prisjetio se izuzetne košarkaške tradicije ovog grada, i uvjerio se da taj dio Hrvatske zaista živi za svoj klub. Ali, krenimo redom...

Ne želim da ispadne kako je prvi utisak i najvažniji, ali čim prođeš tunel koji je na 40 km od Zadra, odjednom sija sunce. Prizor je nevjerojatan, pogotovo što je prije tunela druga situacija, zima, loše vrijeme. U Zadru je sve to mnogo drugačije i ugodnije, i ostavlja utisak na čovjeka. Drugi utisak je fantastična dvorana "Krešimir Ćosić", a koja je napravljena za rukometno Svjetsko prvenstvo 2009. godine. To je dvorana koju bih poželio svim našim timovima. U njoj imamo jedan moderan koncept sa svim pomoćnim terenima, udobna je, sređena, akustična, i sigurno je jedna od najboljih u Ligi.

Za ljude koji možda ne prate toliko Zadar kada je košarka u pitanju, tehnika u igri je i dalje na visokom nivou, što ne treba čuditi, jer je Zadar među najjačim gradovima u staroj Jugoslaviji s najviše košarkaške kulture, gdje ljudi strašno vole basket i strašno su željni dobrih utakmica. Stariji pamte ona vremena i slavne generacije, velikane kao što su Krešimir Ćosić, Pino Giergia, zatim Popović, Petranović, Komazec...

Zadar predstavlja veliku podršku ABA ligi, i stekao sam utisak da vide sebe na tom, visokom nivou, kao važan dio regionalnog natjecanja, s čim se u potpunosti slažem. Jer, igrati protiv Zvezde i Partizana, Cibone je jedan poseban doživljaj, a košarka se između ostalog igra upravo zbog derbija. Samim tim, rekao bih da posjeta od 8.000 ljudi dovoljno govori koliko su Zadrani željni dobre košarke.

Kada govorimo o njihovom igračkom kadru, utisak mi je da trenutno imaju jedan prošaran tim koji pokušava ovu sezonu odigrati na najbolji način, pogotovo u ovom momentu kada traje borba za opstanak. Ipak, mislim da zaslužuju mnogo više od toga, prije svega jer imaju igru za gornji deo tabele. Spominjao sam i prije malog Luku Božića kao momka koji je jedan sasvim dobar košarkaš, i koji je bio odličan protiv Partizana. Ugodno iznenađenje je da su uzeli momka iz Crne Gore, Vladimira Dašića, koji dvije godine nije igrao, ali je suhi kvalitet, i odigrao je izvanredno, iako se vidi da možda nije još skroz spreman. Dobri su bili i Žorić i Bašić.

Utakmica na kojoj sam bio je predstavljala derbi u svakom smislu, važna rezultatski za oba tima. Iako je domaći tim izgubio, primijetio sam da su ljudi na kraju zadovoljni odlazili kućama, prije svega zato što su imali prilike gledati jednu jako kvalitetnu utakmicu.

Mada nisam imao puno vremena na raspolaganju, jer smo Čabarkapa i ja imali raspored kog smo se morali držati, ali drago mi je što sam sreo neke drage ljude, koje nisam vidio preko 20 godina. Jedan od njih je i čuveni Ivica Obad, a tu je bio i Mišo Ostarčević, izvrsni košarkaš koji je pokojnog Krešimira Ćosića svojevremeno doveo u Utah. Mišo je bio jako dobar igrač, sada ima 70 godina, ali jako dobro izgleda...Pričali smo o sportu, o košarci. U Hrvatskoj se dešavaju stvari koje, na žalost, ne idu ruku pod ruku s dobrom košarkom i s vizijom i prosperitetom ovog sporta, tako da smo na neki način nalazili zajedničke teme. Imam utisak da kada tako otvoreno razgovaramo pojave se neka rješenja koja najmanje očekuješ.

Interesantno, mislio sam da sam posljednji put u Zadru bio kao član Olympiakosa, u onim grdnim godinama 1991. Tada je situacija bila ponajmanje košarkaška i nikada je ne bih nikome poželio. Međutim, potpuno sam zaboravio da sam u Zadru bio i 1998. kad sam igrao za Bolognu. Na to me podsjetio Raša Nesterovič, kada mi je objašnjavao pojedinosti, prepričavao detalje s utakmice... Osim što se vidi da je Zadar veliki grad od 100.000 stanovnika, primjetno je da se razvija, da se gradi. Hotel Kolovare je renoviran, ali je u istim onim okvirima kakav je bio pre 30 godina. Vrlo je prepoznatljiv i ostao mi je u sjećanju, još iz dana dok sam nosio dres Budućnosti.