Baš kao i u slučaju Dine Rađe, kojeg je predložio malo poznati splitski Adriatic, tako se i s Giuseppeom Giergiom dogodilo da ga za Košarkašku kuću slavnih kandidira jedan lokalni klub - Voštarnica.

– Iznenađen sam predlagačem jer to je klub u kojem se ja rekreiram, pet puta tjedno, pet na pet. A ti su mi ljudi prije mjesec dana, za moj 81. rođendan, priopćili da su to učinili. Zar nije sramotno da mene moj KK Zadar još odavno nije predložio – pita se legendarni, još uvijek vitalni, zadarski veteran. 

Do Rađina slučaja malo je bilo poznato da kandidaturu za prijam u HOF (Hall of Fame) mogu poslati mnogi. Od nacionalnog košarkaškog saveza, preko klubova za koje je taj igrač igrao ili nije igrao pa sve do medijskih kuća. 

– Čim su me stavili na listu kandidata za međunarodnog uvrštenika u Kuću slavnih, očito je da zadovoljavam kriterije. Imam dvije igračke medalje sa svjetskih prvenstava i jednu trenersku te jednu medalju s europskih prvenstava. A bio sam i član najbolje petorke na SP-u. 

Bio je Pino i svojevrsni košarkaški pionir na ovim prostorima. 

– Prije dolaska na scenu Daneua, Koraća i moje malenkosti, jugokošarka bila je na razini Papue Nove Gvineje. Doduše, ja nisam 1961. u Beogradu sudjelovao u osvajanju prve jugomedalje jer sam polagao za pomorskog časnika, ali jesam kasnije. Recimo, 1963. mi smo u Brazilu osvojili svjetsko srebro, a ja sam bio izabran u najbolju petorku SP-a. A nakon tih medalja Zadar je, dobrim dijelom zahvaljujući i meni, postao grad košarke. Kreši Ćosiću svaka čast, no on je ovdje proveo samo šest godina.

Ostatak intervjua pročitajte na stranicama Večernjeg lista.