Hrvatski olimpijski odbor (HOO) nominirao je najtrofejnijeg vaterpolskog trenerom svih vremena i jednog od najtrofejnijih trenera svijeta Ratka Rudića za najuspješnijeg trenera u izboru Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO)

Ovaj izbor MOO  je pokrenuo prvi put ove godine, a nominacija HOO-a je očekivana jer je Ratko Rudić u igračkoj i trenerskoj karijeri osvojio 67 trofeja, od toga 19 klupskih naslova i 48 reprezentativnih medalja, uključujući 19 zlatnih.

Na velikim seniorskim natjecanjima poput europskih i svjetskih prvenstava i olimpijskih igara osvojio je 21 medalju, uključujući 10 zlata.

Kao igrač i trener je u razdoblju od 1968. do 2016. 12 puta sudjelovao na olimpijskim igrama, što je apsolutni rekord u povijesti hrvatskog sporta. Jedini je vaterpolski izbornik na svijetu koji je bio olimpijski pobjednik i svjetski prvak s tri države, Jugoslavijom, Italijom i Hrvatskom.

Po broju osvojenih trofeja Rudić je s 36 medalja drugi najuspješniji izbornik u povijesti svih sportova nakon brazilskog odbojkaškog stručnjaka Bernarda Roche de Rezendea, koji u svojoj riznici ima 45 odličja. Godine 2007. uvršten je u međunarodnu Kuću slavnih vodenih sportova na Floridi. 

Na klupi hrvatske reprezentacije na SP-u u Melbourneu 2007. osvojio je prvo mjesto, a na  SP-u u Rimu 2009.  broncu. Na EP-u u Zagrebu 2010. osvojio je zlato s Hrvatskom koja je po prvi put postala europski prvak. Na SP-u u Šangaju 2011. obranio je broncu iz 2009. 

Na OI 2012. u Londonu hrvatski su vaterpolisti s nikad prije viđenom dominacijom na olimpijskim igrama pobijedili u svih osam utakmica i osvojili prvo vaterpolsko olimpijsko zlato, a Rudić  je nakon Italije i s Hrvatskom uspio kompletirati poker četiriju različitih najvećih reprezentativnih trofeja (SP, EP, Svjetska liga, OI). S Hrvatskom je u 8 godina osvojio ukupno 10 medalja uključujući 5 s velikih natjecanja i ukupno 4 zlata uključujući zlatni triplet s velikih natjecanja (OI, SP, EP).

Ratko Rudić je  vaterpolo je počeo igrati 1958. godine u Jedinstvu iz Zadra, a zatim je od 1963. do 1971. godine igrač splitskog Jadrana, s kojim 1967. godine osvaja Zimsko prvenstvo Jugoslavije. Nakon odlaska iz Splita deset godina, od 1971. do 1981., igra za beogradski Partizan s kojim osvaja prvenstva Jugoslavije 1972., 1973., 1974., 1975., 1977., 1978. i 1979. godine. Zimsko prvenstvo osvojio je 1972. godine, a kup Jugoslavije  1974., 1974., 1975., 1977., 1978. i 1979. godine. S Partizanom je bio prvak Europe 1974. i 1975. godine.

Kao mladi vaterpolist bio je pričuva na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine, kada je osvojena zlatna medalja. Srebrnu medalju osvojio je na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi, a sudjelovao je i na Igrama 1972. godinu u Münchenu.