Khazan Lankaran - Dinamo Zagreb 1-1

U prvoj ovosezonskoj europskoj utakmici Dinamo nije opravdao toliko željeni epitet ''europski''. Realnost hrvatskog klupskog nogometa je ipak malo drugačija nego što bi je mi svi htjeli vidjeti. Naš prvak i klub sa najkvalitetnijim igračima u ligi, od kojih se mnogi u posljednje vrijeme (od prelaska Eduarda u Arsenal) spominju kao moguća pojačanja velikih europskih klubova, nije sposoban slaviti protiv podcijenjenog prvaka Azerbejdžana – Khazar Lankarana.

Utakmica je odigrana u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, i to zbog inzistiranja Dinamovog rukovodstva, jer, tko je vidio da se takve zvijezde voze četiri sata u autobusu od aerodroma do stadiona u Lankaranu. Nema toga u Europi, a Dinamo na Europu svakako pretendira. Trnovit put do toliko željene Lige Prvaka ili Lige Uefe započeo je u Aziji. Nadajmo se da neće tamo i završiti.

Osvrnimo se malo na utakmicu. Već od izlaska na teren igrača obiju momčadi kod igrača Azerbejdžanskog prvaka dala se primijetiti velika želja, ipak u nesrazmjeru s mogućnostima. Dinamo je kontrolirao igru, ako se to igrom može nazvati, stvarao je i prilike koje su češće bile plod neuigranosti Lankaranove obrane nego neke velike imaginacije Dinamovih veznjaka.

Nažalost ponuđeno dinamovci nisu iskoristili, posebno mladi Josip Tadić. Azerbejdžanci su u prvom poluvremenu stvorili i dvije prigode preko odličnog Ramazanova, koji se doslovno poigravao sa svojim čuvarima i samo Georg Koch i nespretnost protivničkih igrača u najvažnijim trenutcima sačuvali su mrežu netaknutu.

U drugo poluvrijeme Dinamo je ušao u malo višem tempu, Tadića je zamijenio Manđukić i pridružio se Šokoti u napadu. Pritiskao je Dinamo, ali nije konkretizirao svoju premoć i nakon velike pogreške danas indisponiranog kapetana modrih Luke Modrića, najbolji igrač domaćih Ramazanov u 58. minuti doveo je Lankaran u vodstvo.

Ivanković u igru ubacuje svog jokera Etto-a i pogađa, nakon samo 5 minuta Dinamov Brazilac donosi izjednačenje nakon dobrog proigravanja Manđukića i velike pogreške obrambenog igrača Lankarana Todorova.

Nakon izjedančenja gledali smo rastrganu igru, i vidjeli nekoliko poluprilika s obje strane i isključenje kapetana domaćih Guliyeva u 71. minuti zbog udaranja Manđukića. Bez obzira na igrački deficit Azerbejdžanci se nisu predavali već su i opasno priprijetili Kochu koji je spasio Dinamo i veće blamaže.

Dinamo mora popraviti igru i realizaciju misli li slaviti u Zagrebu, što nikako neće biti lako. Očito da je odlazak Eduarda ostavio veliki trag i da ga jedan Šokota sigurno ne može nadomjestiti, Manđukić je samo na trenutke pokazao da ima potencijala, ali i da ima lijevu nogu koja mu služi samo za hodanje. Tadić se pošteno ispromašivao i da nije bilo pogreške Todorova pitanje je kako bi Dinamo zabio.

Kod Dinama ipak moramo izdvojiti jednu svijetlu točku, a to je 35-godišnji vratar Koch koji je u prvoj službenoj utakmici za modre odmah pokazao da će biti veliko pojačanje, dok nas je kod domaćina oduševio strijelac Ramazanov koji se nevjerojatnom lakoćom obračunavao sa Dinamovom obranom. Najbolja je to ilustracija onoga što se događalo na terenu, kod Dinama najbolji vratar, a kod Azerbejdžanaca napadač.

Nadajmo se da ćemo u Maksimiru sljedeći tjedan gledati bolji Dinamo i da će se uspjeti plasirati dalje, a pomalo sa strahom gledamo prema četvrtku i prvim utakmicama Hajduka i Slaven Belupa u kupu Uefa. Da, bojimo se nogometnih velesila, Azerbejdžanaca, Albanaca i Crnogoraca, s pravom.