Hrvatska je posljednju veliku utakmicu odigrala protiv Engleza na Wembleyju

Budimpešta je ostavila polje upitnika. Samo nekoliko dana uoči Eura Slaven Bilić suočio se s malim milijunom briga. Ogled s dobrim, ali ne i vrlo dobrim Mađarima otvorio je oči, pokazao da još postoje nedostaci i traži intervenciju, javlja online izdanje Sportskih novosti .

Sve poslije Wembleyja nije bilo dobro

Hrvatska je posljednju veliku utakmicu odigrala protiv Engleza na Wembleyju. Bilo je to prije šest mjeseci. Potom se hranila velikom pobjedom. No pokazalo se da život pod dojmom Wembleyja nije nimalo lak. Nizozemska, pa Škotska, Moldavija i Mađarska počele su isticati probleme. Dvoboj Hrvata i Mađara, četvrti u nizu upozorenja, zorno je pokazao kako nogomet nije matematika.

Kad bi se pučkoškolski zbrojile visine transfera i godišnjih prihoda nogometaša koji su se sučelili na stadionu Ferenca Szusze, Hrvatska bi Mađare trebala pobijediti 3:0. Jedanaest Mađara nemaju naime godišnji prihod koji imaju samo dvojica Hrvata. Srna i Ćorluka, na primjer. No nogomet je mnogo više od pukih brojaka. Nogomet nije samo novac ili zaključak '"Bolji smo" nego i spremnost na stalno dokazivanje, kojega nema ako igrači nisu spremni ostaviti srce na igralištu.

Mađarska, koja je igrala vrlo mudro i koja je i Austrijancima i svima ostalima pokazala kako se može nauditi Hrvatskoj, naglasila je dosta kritičan trenutak Bilićeve ere. U Budimpešti smo debelo podcrtali sljedeće:

- nismo imali napad
- obrana je nedvojbeno izgubila čvrstoću
- nismo imali odgovor na suparnikovu agresivnu igru
- nismo mogli, premda u vezi imamo fantaste, ostvariti veći posjed lopte od suparnika
- napad nije mogao zadržati loptu ni sekunde...

Mnogo je neprilika, a malo vremena za radikalne odluke. Bilić se uzdao kako će nenadoknadivi gubitak Eduarda moći pokriti aktivnijom igrom momčadi. Stoga je posegnuo za zanimljivim Pranjićem. No eksperiment je zasad neuspješan.

Pranjić je u defenzivi vrlo tanak, a klimanjem lijevoga boka izgubila se i oštrica desnoga, na kojem je Ćorluka u tandemu sa Srnom u kvalifikacijama lomio suparnike. Hoće li činjenice nagnati Bilića da se vrati na čvrstu obranu, beton Ćorluka, Šimić, R. Kovač, Šimunić, koji nikada nije potpuno iznevjerio? Lako moguće.

Mandžukić bi bio vrlo iskoristiv

Gubitak Eduarda iz utakmice u utakmicu pokazuje se sve nenadoknadivijim. Eduardo je zabijao, ali on je za momčad vrijedio mnogo više od golova u mreži suparnika. Eduardo je i igrao. On je znao i mogao zadržati loptu. On je i asistirao. Sličnoga napadača Hrvatska nema. Ima samo jednoga na tankom Eduardovu tragu. Taj se zove Mandžukić. Kako igra hrvatski napad, Mandžukić bi bio vrlo iskoristiv, ali Mandžukić je kod kuće.

Hrvatska je u kriznom razdoblju, ali ne bi bilo nimalo neobično kad bi razdoblje nemoći hrvatska momčad sljedeće nedjelje u Beču, u srazu s napaljenim Austrijancima, pred napaljenim gledalištem, zaključila utakmicom života. Ne treba uopće dvojiti da će protiv Austrijanaca na igralište izići 11 Bilićevih lavova. Međutim, da bi se bilo lav kad je najpotrebnije, nužno je biti lav u svakoj utakmici. I to je detalj koji zabrinjava.

Bilić je zabrinut. Ali o tome ne želi javno govoriti. Što je i potpuno logično. Bilić ne želi remetiti ozračje. Sve što ima kazati, izbornik će reći oko u oko u individualnom razgovoru s igračima. To je jedini put do Hrvatske kakva je bila na Wembleyju u vrlo osjetljivom tjednu.