Godina puna izazova

Zadranin Zoran Primorac, najbolji hrvatski stolnotenisač, unatoč činjenici da ima 39. godina i dalje igra odlično i ne misli uskoro prestati s aktivnim igranjem.

A zašto i bi, rezultati koje postižu još uvijek su vrhunski i interes za njegovim uslugama jako je velik. O tome što trenutno radi Zoran kaže. „Nakon OI u Pekingu malo sam se odmorio ali i to je bio više aktivni odmor. Istina je da više ne igram takvim ritmom kao prije ali ne dam se ja još. Najviše obveza imam u svom klubu Ekaterinburgu iz Rusije tako da sam često na putovanjima".

Godina puna izazova

I ove godine Primorac će odigrati dosta natjecanja i turnira i jasno na svima njima želi ostvariti što bolje rezultate. „Uskoro slijedi TOP 12 koji je najveći turnir u Europi, zatim planiram nastupiti na Katar Openu dok je kruna sezone Svjetsko prvenstvo koje će se u mjesecu travnju održati u japanskoj Yokohami. Naravnom, na svim tim natjecanjima želim biti što je moguće bolji, ne idem na njih samo zato da bi nastupio".

Nastupom na OI u Pekingu, Zoran Primorac je upisao svoj šesti nastup na najvećem događaju koji jedan sportaš može doživjeti. Malo je sportaša koji uspiju izboriti OI a pogotovo još šest puta. „Normalno da mi je drago da sam eto odradio i već šeste igre ali ono što mene raduje je to da sam ja na tim svojim šestim igrama ostvario i svoj najbolji rezultat. Ušao sam u četvrtfinale i bio nadomak plasmanu u poluzavršnicu i stvarno sam igrao odličan stolni tenis što mi je dobar znak da i dalje mogu igrati na visokom nivou".  

I London 2012. još je u igri

A na upit ima li šansi da nastupi i na onim sljedećim OI koje će se 2012. održati u Londonu ističe. „Sve je otvoreno, evo iz HOO su me već kontaktirali i dali mi do znanja da i tamo računaju na mene. Gledajte, ukoliko me zdravlje posluži ne vidim razloga da tamo i ne nastupim. Motiva imam još uvijek jako puno tako da je sve moguće, ali ostavimo to za neka druga vremena, ima još dosta vremena do Londona".

I na kraju smo Zorana priupitali koji je recept za njegovu takvu dugotrajnost i igranje na visokom nivou. "Dobra žena koja vas može trpjeti, ha, ha, šalim se, najvažnija je ljubav prema sportu i maksimalna mu posvećenost. Nikada nisam stolni tenis igrao radi novaca, ljubav prema njemu je ono što mene i dalje drži i dok god budem u tome uživao ja ću i dalje igrati".