U VIP salonu zagrebačke Zračne luke dr. Franjo Tuđman tražilo se u subotu mjesto više da bi se čestitkama moglo pozdraviti nove olimpijske pobjednike Martina i Valenta Sinkovića te njihovog karizmatičnog trenera Nikolu Bralića, ali i brončanog heroja Damira Martina i njegovog učitelja Srećka Šuka.
Bili su tu izaslanici Predsjednika Republike, Hrvatskog sabora,
predsjednika Vlade, Ministarstva turizma i sporta, Grada Zagreba
na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem,
zatim predstavnici Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog
veslačkog saveza, njihove obitelji i prijatelji, kolege
veslači iz njihovih klubova, navijači koji su strpljivo čekali
svojih pet minuta da ispred zagrebačke zračne luke pozdrave
hrvatske sportske velikane.
“Ovo sve što smo prošli, normalan čovjek to ne bi radio. Ali,
očito imamo to nešto u sebi. Očito imamo nešto u sebi tvrdoglavo
i pozitivno pa idemo dalje. Jako smo ponosni, ovo je nešto
posebno, što se nikad nismo usudili ni sanjati. Uvijek ima
pritiska, treme, imali smo neke stvari za poboljšati tijekom prve
i druge utrke, ali ništa strašno. Uvijek svi daju sve od
sebe, tako i mi. Uspjeh se može dogoditi, ali 12 godina biti u
vrhu, to samo stručnjak može, najveći stručnjak, bez Bralićevog
znanja ne bi to mogli. I sad idemo dalje, idemo dalje raditi,
uživati u ovome što radimo”, kazali su Martin i Valent Sinković.
I Damir Martin u samcu napravio je čudesan
podvig. Prije pet godina na Olimpijskim igrama u Rio de
Janeiru ostao bez zlata za sedam tisućinki sekunde , prije dvije
godine operirao je kuk i vodio je veliku bitku s vremenom da
bi bio spreman za igre u Tokiju. Način na koji je osvojio broncu
ide u legendarne podvige, jer je 600 metara prije cilja
zaostajao više od dvije sekunde za trećeplasiranim. A onda je
krenuo u luđački finiš i na kraju za 15 stotinki
nadmašio Danca Nielsena. I njemu je to treća
olimpijska medalja.
“Sanjao sam tu olimpijsku medalju. Iskoristio sam godinu dana
pomicanja OI da se spremim najbolje što mogu. Na zadnjih 600
metara utrke je zagrmjelo i znao sam da je to znak od gore i tad
sam krenuo i lomio do kraja. Znao sam da do kraja tu brzinu nitko
ne može izdržati. Izvukao sam sve što sam mogao izvući”, izjavio
je Damir Martin.
U Zagreb se vratila i naša olimpijska džudo reprezentacija,
koja nije uspjela doći do medalje. Ali i peto
mjesto Barbare Matić, sjajan je doseg. I one su, baš kao i
veslači te svi treneri, dobile prigodni zlatnik Hrvatskog
olimpijskog odbora koji će ih zauvijek podsjećati na
tokijske dane.
