Prije 33 godine u Sinju je rođen Vedran Runje i logično je da je talentu njegovog kapaciteta prvi klub u karijeri bio splitski Hajduk. Dvije godine je proveo na Poljudu, no konkurencija su bili Tonči Gabrić i Stipe Pletikosa, te se mladi Vedran odlučio za prelazak granice.

Gastarbajter je posljednjih 11 godina, a branio je za Standard Liege, Olimpique Marseille, Besiktas i Lens. Već u prvoj međunarodnoj sezoni proglašen je za najboljeg vratara belgijske lige, a tu je nagradu primio i dvije sezone kasnije.

Iz Liegea je preselio u Marseille, gdje se vrlo brzo afirmirao među vratnicama i u srcima navijača. Izabrali su ga za igrača godine u svom sastavu, a vjerni su mu ostali i u najtežim trenucima u francuskom dijelu karijere. Prije Eura 2004. godine, Francuska je upala u velike probleme s ozljedama vratara i hitno je s klupe Manchester Uniteda u Olimpique vraćen Fabien Barthez kako bi u zadnji tren uhvatio formu za Portugal.

Naredba iz saveza glasila je: Barthez je prvi vratar, no to je izazvalo gnjev navijača Olimpiquea koji su na svakoj utakmici skandirali Runji, posvetili mu transparente i bez uvijanja poručili: 'Vedran je broj 1!'

Uvrijeđeni Vedran je srdačno zahvalio navijačima, rastao se s upravom i vratio u Liege, gdje će osvojiti i treću nagradu za belgijskog vratara godine. Nakon toga seli u Istanbul i u jednoj sezoni u Besiktasu postaje miljenik navijača. Skandiranja su se ponavljala iz susreta u susret.

Prije nego će ga prepoznati i hrvatska publika, junak je postao i u nogometnom gradiću Lensu. Prije dvije sezone ispao je u drugu ligu i klub se pripremao na smanjenje troškova. Runje je sam došao do predsjednika kluba i rekao da je spreman igrati za 30-ak posto manje novca nego je ugovoreno.

Šokirani predsjednik napravio je radikalne rezove, neodlučnim igračima koji su željeli napustiti klub smanjio plaću i onda pred svima pozvao Runju i povećao mu plaću na dvostruko više nego što je skromni Vedran sam predložio. Ta priča pročula se u Lensu i početkom prošle sezone čitava je tribina podigla papire kreirajući hrvatsku zastavu, a ispod su navijači istaknuli zahvalu Runji na hrvatskom jeziku! I da nije od Francuza, bio bi to jedan od najljepših trenutaka u bilo čijoj karijeri.

Runje se s Lensom vratio u prvu ligu, a u međuvremenu je upisao i sedam nastupa za hrvatsku reprezentaciju. Bilo je i uspona i padova, no nakon čarobne maksimirske večeri protiv Bjelorusa, Runje je u 33. godini i u svojoj domovini doživio ovacije s tribina. Slično kao i Marijan Mrmić, riječ je o čovjeku koji je svugdje gdje je igrao ostao u dubokom sjećanju, a na kraju balade progledali su i ljudi u vlastitom dvorištu. Nastavilo se!