Već dugi niz godina jedan od najboljih hrvatskih kickboksača je Frane Radnić, član splitskog Pit bulla . Iza Frane je već toliko toga, mnoštvo odrađenih mečeva iz kojih je uglavnom izlazio kao pobjednik. A kad je počela njegova karijera i zašto se baš odlučio za ovaj borilački sport.

„Počeo sam trenirati sa 15 godina, prije toga gledao sam meč svog prijatelja koji je već trenirao u Pit bulla. Jednostavno, svidjelo mi se to što sam vidio i krenuo sam u dvoranu".

Prije kickboxinga okušao se Frane u još nekim sportovima.

„Nešto sam trenirao plivanje i nogomet ali čim sam ušao u borilačku dvoranu za mene više nije bilo dvojbe. Odlučio sam se za kickboxing i nikad nisam požalio, dapače, presretan sam što sam njega izabrao kao sport un kojem želim postići neke značajnije rezultate".

Rado se Radnić prisjetio i svojih najdražih mečeva i pobjeda.

„Svakako osvajanje SP-a u Maroku kada sam u finalu svladao Faldira Chahbarija te osvajanje svjetske profi titule u Beču protiv Foada Sadeghija. Bez imalo dvoumljenja to su bile moje dvije najdraže borbe i na kraju i ostvarene pobjede".

Najveće želje, ima ih nekoliko.

„Ulazak u Japanu na završnicu svjetskog K-1 max turnira i osvajanje zlata u Pekingu na prvim Olimpijskim igrama borilačkih sportova.  Sve sam tome podredio i nastojat ću te svoje velike želje i realizirati".

Koliko stigne od napornih i svakodnevnih treninga Frane ima i neke svoje hobije.

„Glavni hobi a ujedno i najveći porok su mi brzi motori koji u meni stvaraju adrenalin jednak onome kad se nalazim u ringu".

Osvrnuo se Radnić i na svoj klub, koji je po rezultatima koje ostvaruje bez premca u Hrvatskoj a i van granica Lijepe naše ta njihova ostvarenja su za svaku pohvalu. Što je razlog tog uspjeha.

„Svi mi, znači borci, treneri, i ljudi koji vode klub smo kao jedna velika obitelj. U svakoj kategoriji je nekoliko nas  s jakim rezultatima tako da nam sparinzi ponekad budu jači od samih mečeva. Sve radimo po programu koji je već godinama dokazan kako u kondicijskom tako i u kickboxing smislu koji vodi Marko Žaja, boksačkom djelu za koji je zadužen Ante Matas, tehnikama tajlandskog boksa pod vodstvom Vedrana Bađuna dok nam Emil Grubišić pomogne oko tehnika iz full contacta". 

Značajniji rezultati: 

1999.- prvi meč

2000.- bronca na PH juniora fc

2001.- juniorski prvak Hrvatske u fc i lk

2002.- seniorski prvak Hrvatske u fc, 9. Na EP u fc (Italija)

2003.- prvak Hrvatske u fc i lk, bronca na SP u lk (Ukrajina)

2004.- prvak Hrvatske u fc, lk, k1, savateu i tajlandskom boksu, osvajač svjetskog kupa lk (Mađarska) i srebro na ep u k1 (Crna Gora), najbolji hrvatski kickboksač

2005.- prvak Hrvatske u lk, k1 i tajlandskom boksu, zlato na sp u k1 (Maroko), wako pro prvak Europe, najbolji hrvatski kickboksač

2006.- prvak Hrvatske u lk, k1 i tajlandskom boksu polufinale europskih k1 max kvalifikacija (Francuska)

2007.- prvak Hrvatske u lk i tajlandskom boksu, polufinale europskih k1 max kvalifikacija (Francuska)

2008.- prvak Hrvatske lk, srebro na ep u lk, najbolji hrvatski kickboksač

2009.- prvak Hrvatske u lk, osvajač europskih k1 max kvalifikacija (Hrvatska), wako pro prvak svijeta (Austrija, Hrvatska), bronca na sp u lk i plasman na prve svjetske igre borilačkih športova u Pekingu