"Možda se i moglo napraviti nešto više, možda i nije"

U hrvatskom tisku danas se moglo pročitati da mladi reprezentativci i velike hrvatske košarkaške nade, Leon Radošević i Mario Delaš, izbjegavaju pripreme Vrankovićeve A-vrste za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Turskoj.

Nakon naporne sezone, a onda i Europskog prvenstva U-20 reprezentacija koje se do nedjelje održavalo u Zadru, momcima nije lako zagristi u novi ciklus napornih priprema, pa su navodno odlučili odglumiti ozljede i uzeti još koji tjedan odmora prije starta klupskih priprema, računajući da ionako ne bi otišli u Tursku. I dok do Žalgirisovog centra nismo uspjeli doći, Cibonin Leon Radošević je rado rasvijetlio pozadinu priče.

Nije bio iznenađem pitanjem, kaže kako je pročitao otrovne tekstove u tisku, no priznaje da ga nisu previše iznenadili.

"Za to što neki novinari pišu stvarno me nije briga. Ionako o nekima nemam osobito mišljenje. Nije u redu da se iznose tako ozbiljne optužbe bez ikakvih dokaza, trebali su prije mene nazvati i pitati. Ja sam se javio i reprezentativnim i klupskim doktorima. Znaju kakvo je stanje. Doktor iz U-20 reprezentacije ima cijelu dokumentaciju i rendgenske snimke i sve se može vidjeti", kaže Radošević koji je tijekom EP-a pretrpio frakturu prsta na šuterskoj ruci.

Koliko je potrebno za sanaciju ozljede i hoćete li se ipak priključiti pripremama A-reprezentacije?

"Doktor je rekao da ću dva, tri tjedna nositi longetu, a onda slijedi tjedan ili dva rehabilitacije da prst bude potpuno pokretljiv. Hoće li me Joke zvati nakon toga, ne vjerujem. Žao mi je što nisam mogao biti na cijelim pripremama, možda bih se mogao izboriti i da odem na završni turnir. Ovako od svega, nažalost, neće biti ništa, to je gotovo sigurno."

Kada se podvuče crta, je li četvrto mjesto u Zadru uspjeh ili neuspjeh?

"To je velik uspjeh za sve nas. Već smo neko vrijeme na samom vrhu s konstantno odličnim rezultatima. Istina je da smo si postavili jako visok cilj prije početka prvenstva, odnosno zlatnu medalju. Nažalost, to nije ostvareno. Kako je, tako je. Ja sam zadovoljan ovom generacijom i imam samo riječi hvale za sve suigrače."

Je li se moglo napraviti nešto više?

"Možda se i moglo napraviti nešto više, možda i nije. To je sada ona što bi bilo kad bi bilo. Da smo bili svi zdravi, vjerojatno bi bolje završilo. No, i ovo je velik uspjeh za ekipu. Nijanse su falile da odemo do kraja."

Navodno ste razočarani zadarskom publikom koja je izostala?

"Da, očekivao sam bolju podršku publike i jako sam razočaran slabim ili, bolje reći, nikakvim odzivom Zadrana. Da smo maknuli naše obitelji i prijatelje s tribina, bilo bi možda 20 ili 30 Zadrana. Razočarali su me jer se Zadar predstavlja kao grad košarke."

Je li to utjecalo na vašu izvedbu?

"Sigurno da je. Da je publika bila bolja, i mi bismo igrali bolje. Na Novom Zelandu smo imali atmosferu koju sumnjam da ćemo ponovno doživjeti, a nismo to očekivali. Tamo je bilo šest puta ljepše igrati nego u Hrvatskoj, pred domaćim navijačima. Osjećaj se pojačao i zbog toga što nismo očekivali da će nas takvo nešto dočekati. Da smo imali pravu podršku s tribina, to bi sve bolje izgledalo."

Okrenimo se klupskoj sezoni. Ostajete u Ciboni?

"U Ciboni ostajem 99 posto, ne znam što bi se trebalo dogoditi da odem. Još uvijek nisam bio u klubu i ne znam što se događa, tako da ne mogu dati neku pametnu izjavu u vezi s Cibonom. Isplaćeni su mi svi dugovi i sada je sve u redu."

Očekuje vas dosta promjena u kadru i novi trener?

"To nam sve može biti velik plus. Mladi smo, imamo više motiva, agresivnosti i trke. Perasović je bio vrhunski trener, no ne znam zašto i Radulović ne bi bio isto takav."

Prošle sezone je bilo velikih problema s financijama. Što očekujete ove?

"Nisam igrač kojem je bitno da mi plaće sjedaju na vrijeme. Bitnije mi je da na koncu ne ostanem bez novca i da ne moram posuđivati okolo. Ako normalno živim, a novac i kasni nešto, oko toga neću praviti probleme."