Vratar hrvatske nogometne reprezentacije Vedran Runje dao je intervju za internetsku stranicu svog kluba Lensa u kojem je progovorio o svom zdravstvenom stanju i dosadašnjem dijelu sezone.

Usprkos brojnim glasinama kako bi hrvatski vratar u ljetnom prijelaznom roku mogao napustiti klub čije boje brani posljednje tri godine i velikom rivalitetu s konkurentskim vratarom Hamdijem Kasraouijem, Runje se odlučio na ostanak.

Propustio je braniti u 1. kolu Le Championnata zbog ozljede aduktora (poraz 2-1 od Nancyja), dok je u sljedeća dva kola protiv Arlesa (pobjeda 1-0) i Monaca (2-2) stajao na vratima.

 

Vedrane, kako ste doživjeli utakmicu s Monacom prošle subote?

- Uzeli smo bod, što nije loše, pogotovo nakon što smo gubili 2-0 na poluvremenu. Sjajno smo reagirali protiv Monaca jer je to momčad koja do tog trenutka nije primila gol. Osvajanjem boda pokazali smo mentalnu snagu.

Da li vas je sunce omelo kod prvog gola Monaca i udarca Niculaea?

- Nikad to nisam rekao. Bio je prekrasan dan, sunce je pržilo i bilo je vruće, ali ne mogu reći da sam zbog toga primio gol, već je Nicolae sjajno uputio udarac.

Kako ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima Lensa?

- Popunili smo sve rubrike, s pobjedama, porazima i remijima. Naravno da možemo igrati bolje, ali mogli smo i lošije proći.

Jeste li sigurni u svoju poziciju broja 1 na vratima?

- Nikada ništa nije sigurno. Nitko nije pretplaćen na svoju poziciju i trener je taj koji odlučuje. Mene ne smeta ako ne igram, ukoliko je to dobro za momčad. Imao sam problema uoči sezone, slomljen nos i ozljedu lista. Ali sada sam opet zdrav i lijep je osjećaj biti ponovo na vratima.

Za vratara je teže biti na klupi nego na tribinama?

- Naravno. Kod vratara je situacija drugačija nego kod igrača na ostalim pozicijama. Kada oni sjede na klupi, tu je riječ o taktičkom odabiru trenera, dok je kod vratara sve pitanje povjerenja.

Onda razumijete želju Hamdija Kasraouija da bude prvi izbor za golmana?

- Naravno, ali i ja imam istu želju. Ne znam koliko sam puta čuo: “Vedran mora otići, on ima preveliku plaću, premali broj kopačke...”. Ali ja sam ovdje i dajem sve od sebe. Trener je taj koji odlučuje tko će igrati.

Da li ste željeli napustiti klub ovog ljeta?

- Svatko mora ostaviti svoj ego po strani i služiti kolektivu, jedino tako možemo biti prava momčad. Da sam htio otići, mogao sam. Ali izabrao sam ostanak jer vjerujem da momčad ima mjesta za napredak i da možemo nešto postići. Naravno da je bilo kriznih trenutaka, ali sada to moramo prevazići.

Imate 34 godine, koja je dobna granica za odlazak u mirovinu?

- Nema granice. Sve dok sam sposoban igrati, igrat ću. Nogomet je moja strast i moj život.

Kakvu utakmicu očekujete u subotu protiv St. Etiennea?

- To je vruć teren i lijepo je igrati ondje. St. Etienne je klub s dugom tradicijom. Nadam se otvorenoj utakmici i prilikama s obje strane. U takvoj utakmici nadam se osvajanju bodova.