Hrvatski nogometaš Sportinga iz Gijona, Mate Bilić (30), uživao je, kao i milijuni gledatelja diljem svijeta, u 5-0 pobjedi Barcelone nad Real Madridom u "clasicu".

- Davao sam prije utakmice malu prednost Barceloni, ali nipošto ne toliku. Real je do ove utakmice stvarno igrao jako dobro. Stoga zabiti Realu pet golova, napraviti da Real izgleda kao bilo koji drugi nedorasli suparnik, da 90 minuta ne vidi loptu, to je izvan svake pameti - rekao je Bilić u razgovoru za Totalsport.

- Ono što mene posebno fascinira jest besmislenost nastojanja da se pokušava oponašati Barcelonina igra, da se pokušava kopirati stil koji je nemoguće kopirati. Nitko nema tako odgojene igrače. Svi u Barceloni znaju igrati, sustav funkcionira i kad se na travnjaku nađu Jeffren, Pedro ili drugi igrači iz kadra prve momčadi koji nisu u prvom planu. Ova je utakmica bila dokaz da druge momčadi, kad se susretnu s Barcelonom, moraju gajiti svoj stil.

Mislite da je Mourinho želio parirati Guardioli "njegovom" igrom?

- Ne mora biti. On je, u svakom slučaju, očekivao da će mu momčad izdržati bez primljenog gola prvih 20 minuta do pola sata, te da će to njegovim igračima donijeti ohrabrenje u igri. Do 20. je minute, međutim, sve već bilo gotovo. Mogao je barem opušteno pogledati utakmicu do kraja.

Bila je to najbolja utakmica vašeg prijatelja Davida Ville u redovima katalonskog kluba. Kako komentirate njegovu igru?

- Čuli smo se prije nekoliko dana kada me zvao na Božićni turnir koji organizira u humanitarne svrhe ovdje u Asturiji. Nakon utakmice poslao sam mu SMS napisavši mu da bi me redovito trebao zvati prije velikih utakmica, da mu nosim sreću.

- Ne mislim da je Villa dosad igrao loše. Jednostavno se nije uspijevao adaptirati. Rekao mi je u par navrata kada smo se čuli da "nije u stanju naviknuti se na brzinu Barcelonine igre". Čini se da je sada riješio problem.

Je li vam se žalio što mora igrati na lijevom krilu umjesto u sredini napada?

- Barcelona nema tu filozofiju igre po krilima. Radi se zapravo o tri male, hitronoge špice koje neprestano mijenjaju pozicije. Taj odgoj iz La Masije, Barcelonine nogometne akademije, koji mu nedostaje, dosta ga je koštao ispočetka. On se, međutim, ne mora kretati bočno poput krila, radi se samo o rasporedu na terenu koji stvara pomutnju kod protivnika.

Ne mora se, također, niti vraćati preduboko u obranu. Barcelona ide u oduzimanje lopte odmah nakon što je izgubi, odmah na suparničkoj polovini terena...

- Da, vidjeli smo da je Barceloni jako teško izaći na njezinu polovicu terena, čak i Realu. To je stroj koji melje, stroj za golove.

Mislite li da će o prvaku odlučivati dvoboj istih rivala na Santiago Bernabeuu, odnosno da će sve ostale suparnike obje momčadi proći neokrznute?

- Mislim da ne. Mislim da će kiksati i jedni i drugi, a pogotovo Real. Puno je utakmica, trošit će se u Ligi prvaka. U svakom slučaju, i u tom kontekstu malu prednost dajem Barceloni. S Realom smo igrali nedavno, dobili su nas jedva u Gijonu.

Protiv svih jakih suparnika igrate bolje negoli sa sebi ravnima. Zašto?

- Da. I od Barcelone smo na Nou Campu izgubili samo 1-0, dobili smo Sevillu, te odigrali s Villarrealom 1-1. Lakše nam je protiv momčadi koje vode igru. Znamo se postaviti u takvim situacijama. Problem je kada dolazimo u situaciju da mi vodimo igru.

Kako ste zadovoljni vlastitim učinkom ove sezone?

- Napola. Nisam standardan. Krenuo sam u samo dvjema utakmicama od početka, od čega sam u posljednjoj, prošlog vikenda protiv Real Sociedada, bio kapetan. Igramo s jednim napadačem a trener voli rotirati. To ne ovisi o formi, već o svježini i vrlo je popularno u posljednje vrijeme u Španjolskoj. Zbog toga se prveiše ne zamaram. Radim svoje, gledam iskoristiti priliku kad je dobijem i respektiram svaku trenerovu odluku, bez ikakva nastojanja da ga pitam za njezino obrazloženje.

Bilo bi za vas dobro da počnete zabijati golove. Vaš konkurent Lakić sve je ubojitiji, a uskoro se vraća i Jelavić.

- Dobro je za reprezentaciju da ima raspoložene igrače, pogotovo napadače. Mislim da u kadru imamo odličnih napadača i neka to budu slatke brige za izbornika. Forma nije uvijek najbitnija. Viđali smo u prošlosti da su igrači poput Bobana ili Šukera odlično igrali za reprezentaciju iako nisu bili standardni, kao što to danas viđamo na primjeru Kranjčara.