Prelijepi nogometni život

Vijest da je bivši, povremeni, reprezentativac Hrvatske i igrač do prije nekoliko godina poljskog kluba a potom igrač ruskog nogometnog prvaka Zenita, Ivica Križanac potpisao ugovor s Radničkim nogometnim klubom Splitom nikoga tko prati zbivanja u hrvatskom nogometu nije iznenadila.

Čovjek je potpisao ugovor o igranju nogometa i nakon toga uvjet(!) u ugovoru da će biti nakon igračke karijere ništa drugo nego u tom klubu - sportski direktor! Ma koji bi igrač takav ugovor izbjegao koji je stariji od 30 godina, koliko ima Križanac, makar potpisao i za Raštane, Biograd ili Hajduk iz Pridrage.

Samo splitski Hajduk na takve uvjete nije pristao, odnosno njegova vladajuća struktura. Zašto? Jer Križanac je smatrao da je veći od Hajduka, te da je viši od omiških stina ispod kojih je odrastao. Možda zbog toga što je, kako naporno i uporno u svakom novinarskom razgovoru ističe, materijalno neovisan. Dakle ne treba mu novac, ali mu nakon nogometne karijere treba posao.

Nu, mudraca. Ne treba mu novac, jer ga ima dovoljno, ali mu poslije karijere treba posao koji sam izabere. I to sportskog direktora upravo poslije direktora RNK Splita Nenada Pralije, koji ga je između ostalih odabrao da se tako skroji u ugovoru. Mudrac je taj Križanac, bez iznimke. Ma koliko hrvatska nogometna i politička scena govorila ili šutjela o korupciji.

Posao je posao, reći će ljudi. Igrač je igrač. Istina je da Hajduk dvoji hoće li posuditi NK Zadru mladog Mateja Jonjića, a da je, kako je pola u šali pola u zbilji mogao dobiti u jednom čovjeku i iskusnog stopera Križanca (s bolovima u leđima!) i budućeg sportskog direktora.

Nije se šalio trener nogometaša Zadra Dalibor Zebić u nedavnoj izjavi JER JE ZNAO O ČEMU SE RADI!

Rekao je : „On bi nam dobro došao". Dakako da bi kao igrač dobro došao, ali kud bi on doveo NK Zadar kao sportski direktor?! Pod uvjetima kako je potpisao za RNK Split. Vidjet ćemo. Sretno i Križancu i RNK Splitu, a niti Hajduku ni Zadru nisi potrebni misionari takvog tipa.

Osobito kada je takvim ljudima najdraža pjesma „Nosi mi se bila boja". Njih najviše zanima euro ili dolar. Samo nije iste boje. A, govor je uvijek isti i razumljiv - hrvatska kuna, oprana ili ne.