Najblistavijih trenutaka ATP turnira u Umagu se u razgovoru za internetski portal Slovenske radiotelevizije prisjetio bivši dugogodišnji direktor natjecanja Slavko Rasberger.

- Godine 1990. je došao Fred Perry, 1998. je među gostima bio Julio Iglesias. Franjo Tuđman je bio na tribinama tri puta, cijelo desetljeće je dolazio Stipe Mesić. Na finalu 2001. mu je društvo pravio slovenski predsjednik Milan Kučan kao i predsjednik Kazahstana. Mislim da je ovo jedini turnir na svijetu na kojem su finale gledala trojica predsjednika - kazao je Rasberger.

Prisjetio se potom i kako je Umag dobio organizaciju ATP turnira.

- U siječnju 1990. u New Yorku se odlučivalo o četiri nova turnira. Bilo je 36 zahtjeva, a samo četiri grada su uspjela: Estoril, Moskva, Peking i Umag. Uspjelo mi je to uz nešto lobiranja i uz sreću koju sam imao i kod dijeljenja pozivnica. Sjećam se kako me nazvao Carlosa Moye i molio me da dam wild-card Rafaelu Nadalu. Tada sam prvi put čuo za njega. Kad sam sljedeće proljeće gledao Monte Carlo, 17-godišnji Španjolac je došao do polufinala. Otišao sam u ured da vidim kome sam godinu ranije dao pozivnicu i stvarno - bio je to Nadal. Također u Umagu 2003. je osvojio prvi ATP turnir, u parovima, dok ga je u pojedinačnom dijelu u polufinalu izbacio Moya.

Priznao je Rasberger i da mu je tijekom svih godina na čelu turnira najslabija karika bio najbolji hrvatski tenisač svih vremena Goran Ivanišević koji je samo jednom igrao u Umagu, na njegovom prvom izdanju, kada je izgubio u finalu od Gorana Prpića.

- Njegova agencija je uvijek postavljala cijenu za koju su znali da ne mogu platiti. Kad je bila deseta godišnjica Umaga, ponudio sam rekordni iznos i dogovorili smo se. Šest tjedana prije početka turnira, Ivanišević me nazvao iz Londona i rekao: "Čuj, Slavko, ja neću doći. Imam popis igrača koji dolaze u Umag, 18 ih je iz Španjolske i Južne Amerike. Reci mi jednog protiv kojeg mogu dobiti dva gema Oprosti, neću doći da ne sramotim ni sebe ni tebe".

Ipak, Rasberger tvrdi da ništa ne zamjera legendarnom Splićaninu.

- Ima veliko srce, bio je izniman talent, nije mu bilo teško raditi. Ako je bio u dobrom društvu, bio je najbolji dečko na svijetu, kada je bio s mandrilima, bio je najveći mandril na svijetu. Dalmatinci znaju tko je mandril. On je tako dobar dečko. Ne mogu vam reći koliko sam mu želio pobjedu na Wimbledonu! Ako postoji Bog, bio je ta tri dana u Wimbledonu i pobrinuo se za kišu i za prebacivanje finala na ponedjeljak. Ako je bilo tko zaslužio taj trijumf, to je Goran.