Srbijanski tenisač Novak Đoković svojom je fenomenalnom sezonom, koja još nije gotova, "poslao" kandidaturu za tenisača sa najuspješnijom godinom u teniskoj povijesti.

Sa 64 pobjede i samo dva poraza, uz tri osvojena Grand Slam naslova, Đoković bi mogao imao bolju godinu od Johna McEnroea koji je 1984. ostvario najbolji postotak pobjeda i poraza (96.47 posto), uz omjer pobjeda i poraza 82-3 (dva Grand Slama, ukupno 13 turnira). Također, Srbin bi mogao na kraju biti uspješniji i od Rogera Federera koji je 2006. godine ostvario nevjerojatne 92 pobjede, uz pet poraza (94.85 posto), te pritom osvojio tri Grand Slam naslova i 14 turnira. Đoković je trenutno na omjeru 64-2 (96.7 posto), tri Grand Slam naslova i 10 osvojenih turnira.

Kada je riječ o protivnicima s kojima su se susretala ova tri tenisača u svojim sezonama za pamćenje, možda je ipak mala prednost na strani Đokovića. McEnroe je 1984. godine protiv tri najbolja tenisača svijeta (Jimy Connors, Ivan Lendl i Mats Wilander), nakon sebe naravno, imao odličan 15-1 omjer pobjeda i poraza. Amerikanac je u finalima dva osvojena Grand Slama (Wimbledon i US Open) pobijedio sunarodnjaka Connorsa i Čeha Lendla, dok je u finalu Roland Garrosa poražen od češkog tenisača nakon što je ispustio prednost od 2-0 u setovima.

Federer bi 2006. godine, da nije bilo Nadala od kojeg je izgubio četiri susreta te godine, bio gotovo savršen. Mnogi će osporiti njegove protivnike u finalima Australian Opena (Marcos Baghdatis) i US Opena (Andy Roddick), ali nije krivica Švicarca da su ostali visoko rangirani suparnici ispadali ranije. Jedino je u finalu Wimbledona igrao protiv Rafaela Nadala koji je tada još po mnogima bio "zelen" za travu.

Đoković je zasada, baš kao i McEnroe, morao igrati jako puno susreta protiv najboljih tenisača današnjice. Omjer protiv Nadala, Federera i Murrayja ove sezone mu je 13-2, s time da je na putu do dva Grand Slam naslova morao pobijediti dvojicu od ta tri igrača.

Jedna od olakotnih okolnosti za McEnroa 1984. godina bila je i činjenica da nije nastupio na Australian Openu, što znači da je imao samo tri Grand Slam turnira za igrati (manja potrošnja energije tokom sezone). Isto tako u vrijeme kada je terenima dominirao Amerikanac nije bilo turnira iz serije Masters 1000 što znači da na 13 osvojenih turnira nisu dolazili najbolji igrači svijeta.

Federer je nakon poraza u Roland Garrosu samo jednom poražen do kraja sezone, što znači da bi Đoković do kraja godine morao odigrati bez poraza da bi izjednačio taj rekord.

Svaki je od navedena tri tenisača imao i svojih lošijih trenutaka u godini, što i nije iznenađujuće kad se uzme u obzir koliko su mečeva morali igrati. Negativni trenuci McEnroeve najbolje sezone bili su kada je ispustio 2-0 u setovima protiv Ivana Lendla u finalu Roland Garrosa, te suspenzija zbog "zlostavljanja" loptice i suca. Federer primjerice u svojoj najboljoj godini nije osvojio nijedan zemljani turnir, dok je Đokovićeva jedina "mrlja" dosad predaja Andyju Murrayju u finalu turnira u Cincinnatiju.

Iznimno je teško usporediti tenisače odnosno razdoblja od 27 godina, ali sudeći prema iznesenoj statistici, iako ova sezona za Novaka Đokovića još nije gotova, srbijanski tenisač je zasada u prednosti da uđe u anale kao igrač sa najboljom sezonom u povijesti modernog tenisa.