Hrvatski napadač Wolfsburga Mario Mandžukić (25) pravi je hit u Bundesligi. Zabija iz kola u kolo, a kad se zbroje kraj prošle sezone i početak ove, ispada da je postigao 15 golova u 18 posljednjih utakmica.

Bio je to povod njemačkom dnevniku Bildu da napravi intervju s našim nogometašem kojeg je iznenadio prvim pitanjem.

Jeste li ravnodušni prema svojim golovima?

- Zašto?

Uvijek govorite da vam golovi nisu važni.

- Nisam ravnodušan, golovi me čine sretnim. Uvijek je poseban osjećaj zabiti. Ali, nemam pojma koliko sam puta bio strijelac. Ne igram sam. Važne su pobjede.

Trener Felix Magath kaže da ste njegov najvažniji čovjek u napadu. Jeste li ponosni?

- Od trenera koji je u posljednjih deset godina imao toliko uspjeha, to je veliki kompliment. Sada mu u svakoj utakmici želim dokazati da je u pravu.

Kao dijete ste četiri godine živjeli u švapskom Ditzingenu.

- U mojoj je domovini Hrvatskoj bio rat. S majkom sam često bio u skloništu, spavao sam na madracu na tlu. Tata je radio u Njemačkoj i igrao nogomet u Ditzingenu. S majkom i sestrom sam došao za njim.

Kako vam je u početku bilo u Njemačkoj?

- Nisam znao njemački. Nisam znao ništa, nisam poznavao nikoga. No, brzo sam naučio jezik u školi, a nogomet mi je naravno bio olakšanje.

Godine 1996. ste se vratili u Hrvatsku.

- Bilo je loše u početku. Bio sam strašno tužan jer sam morao napustiti puno prijatelja. Djeca su uvijek vrlo emotivna.

Što vam je najviše nedostajalo?

- Slatkiši (smijeh). U Hrvatskoj ih nije bilo toliko. I naravno, nedostajala mi je moja nogometna momčad.

Na terenu radite teško i naporno, a privatno ste tako tihi. Jeste li sramežljivi?

- Ne, nisam sramežljiv, samo sam miran. Na terenu ću dati sve za momčad. I borit ću se za obitelj na koju sam ponosan. Ja sam poput gladijatora.

Usporedbe s Edinom Džekom je teško izbjeći.

- Želim zaključiti tu temu. Zato ću posljednji put reći nešto. Istina je da smo Edin i ja vrlo dobri prijatelji. Ali, samo ako eventualno zabijem onoliko golova koliko je on zabio, moći će se reći da sam ga zamijenio.

Kako provodite vrijeme kada niste na treninzima?

- Imam psa, svoju mopsicu Leni koja me čini sretnom. Tip sam čovjeka koji se najbolje osjeća kod kuće s obitelji i djevojkom. Nećete me često vidjeti u gradu. U pravatnom sam životu dosadan, ne sebi, ali možda drugima.

Još štogod?

- Ponekad igram nogomet na Playstationu. Često igram Pro Evolution Soccer putem interneta protiv prijatelja iz Hrvatske.

Imate li sebe u momčadi?

- Ne, nikad. To bi bilo smiješno. Ali, ioanko nemam previše vremena. Želim postati bolji nogometaš i za to radim.