Hrvatska Davis Cup reprezentacija prvi je meč u Davis Cupu odigrala u svibnju 1993. godine u Zimbabveu, a samo 12 godina poslije u Bratislavi naši su tenisači osvojili trofej kojim se prije njih moglo podičiti samo 11 nacija. Od petka do nedjelje našu tenisači će protiv reprezentacije SAD-a po četvrti put igrati za plasman u finale Davis Cupa.
U dosadašnja tri nastupa u polufinalu, naši su tenisači
dvaput izborili mjesto u finalu te osvojili trofej 2005. protiv
Slovačke u Bratislavi, a 2016. u zagrebačkoj Areni protiv
Argentine bili na jedan set do drugog trijumfa u Davis
Cupu.
U posljednjih 15 izdanja ovog natjecanja malo se reprezentacija
može pohvaliti da su imale više uspjeha od Hrvatske. Španjolska
je četiri puta osvajala trofeje (2005, 2008-09. i 2011.) te
jednom izgubila u finalu (2012.), dvaput su slavili Česi
(2012-13.), a po jednom Rusi, Amerikanci, Srbi, Švicarci,
Britanci, Francuzi i Argentinci kojima je zagrebačko finale bilo
četvrto u spomenutom razdoblju. Od 2004. do danas Francuzi i
Belgijanci su dvaput gubili u finalu, a uz Hrvatsku, po jednom su
poražene bile reprezentacije SAD-a, Rusije, Slovačke, Češke i
Srbije.
Kad su u pitanju polufinalni dvoboji, može se reći da su naši
tenisači imali dosta sreće sa ždrijebom, jer se još nije dogodilo
da se za finale bore na gostujućem terenu. Tako su kuglice
posebno bile sretne 2005. i 2009. godine, kad je ždrijebom
odlučeno da će u Hrvatska biti domaćin u sudarima s Rusijom i
Češkom, s obzirom da su to bili njihovi prvi dvoboji u Davis
Cupu, dok je 2016. Francuska došla u goste zahvaljujući tome što
je prijašnji dvoboj hrvatskih i francuskih tenisača odigran 2004.
godine u Metzu.
2005. Hrvatska – Rusija 3-2, SC Gripe, Split
(tepih)
Nakon velike pobjede u Carsonu, predgrađu Los Angelesa nad
reprezentacijom SAD-a (3-2) te slavljem protiv Rumunjske (4-1) u
srpanjskom četvrtfinalu na splitskim Gripama, odlučeno je da će
se na istom mjestu naši tenisači boriti i za plasman u veliko
finale. Suparnik je bila Rusija, koja je tri godine prije u
dramatičnom raspletu dvoboja s Francuzima u Parizu po prvi put u
povijesti osvojila veliki srebrni trofej.
Šamil Tarpišev nije mogao računati na ozlijeđenog Marata Safina,
ali je u Nikolaju Davidenku, pariškom junaku Mihailu Južniju te
Dmitriju Tursunovu i Igoru Andrejevu imao vrlo snažnu i kompaktnu
momčad, s puno mogućnosti za razne kombinacije kojima je ruski
izbornik bio sklon. Hrvatski izbornik Nikola Pilić je uz Ivana
Ljubičića i Marija Ančića kao pričuve imao Ivu Karlovića i Sašu
Tuksara.
Prema već ustaljenom obrascu Ančić je prvog dana igrao protiv
najboljeg gostujućeg igrača i u četiri izjednačena seta ipak
izgubio od Davidenka (7-5, 6-4, 5-7, 6-4). Ljubičić je, pak,
trebao pet setova kako bi slomio otpor Južnija (3-6, 6-3, 6-4,
4-6, 6-4).
Ništa manje dramatičan nije bio ni subotnji dvoboj parova.
Brončani olimpijci Ančić i Ljubičić također su trebali pet setova
kako bi slomili par Tursunov – Andrejev (6-2, 4-6, 7-6, 3-6,
6-4). Inspirirani Ivan Ljubičić, koji je znao pobjedničku formulu
protiv Nikolaja Davidenka, u nedjelju je u prvom dvoboju, u tri
seta (6-3, 7-6, 6-4) razriješio dvojbu oko pobjednika i odveo
Hrvatsku put Bratislave, na veliko finale.
2009. Hrvatska – Češka 1-4, SD Žatika, Poreč
(zemlja)
Nakon pobjeda nad Čileom i SAD-om u porečkoj Žatiki, na
privremenom zemljanom terenu, hrvatski su tenisači odlučili da će
i polufinale protiv Češke odigrati u istim uvjetima. Goran Prpić
je na raspolaganju imao isti sastav kao i u četvrtfinalu protiv
Amerikanaca, Marina Čilića i Ivu Karlovića u glavnim ulogama,
Roka Karanušića i Lovru Zovka kao pričuve. Češki izbornik
Jaroslav Navratil doveo je najjači sastav s Radekom Štepanekom i
Tomašom Berdychom u glavnim ulogama te Janom Hajekom i Lukašom
Dlouhym kao zamjenama.
Prvi dan dvoboja donio je rasplet cijelog meča. Kao i u
četvrtfinalu protiv Amerikanaca, prva dva pojedinačna dvoboja
ponudila su puno drame, zapleta, obrata i raspleta u pet setova,
koji je na kraju bio nepovoljan za našu reprezentaciju, jer su
Česi poveli s 2-0.
Šest sati trajao je “teniski rat” između Karlovića i Štepaneka.
Dr. Ivo je postavio rekord po broju aseva u jednom Davis Cup
dvoboju, ispalio 78 neobranjivih projektila, imao četiri
meč-lopte u petom setu, ali ga je na kraju izgubio (6-7, 7-6,
7-6, 6-7, 16-14). U drugom meču je Čilić uhvatio zaostatak od dva
seta protiv Berdycha, ali je iskusniji Čeh u petom setu, ipak,
spriječio potpuni preokret (6-3, 6-3, 3-6, 4-6, 6-3).
U subotu su Berdych i Štepanek glatko svladali Čilića i Zovka
(6-1, 6-3, 6-4) i odveli svoju reprezentaciju u finale na radost
skupine od najmanje tisuću čeških navijača, koji su tijekom
cijelog vikenda nadglasali domaće gledatelje i možda u presudnim
trenucima bili ta prevaga na stranu gostiju koji su se u Poreču
mogli osjećati kao da igraju kod kuće.
2016. Hrvatska – Francuska 3-2, SD Krešimir Ćosić, Zadar
(tvrda podloga)
Sedam godina je Marin Čilić čekao priliku da s reprezentacijom
dođe do novog polufinala, a naši su ga tenisači izborili velikim
četvrtfinalnim preokretom u Portlandu protiv reprezentacije
SAD-a, kad su do pobjede stigli nakon poraza u prva dva
pojedinačna meča.
Željko Krajan je izabrao isti sastav, te uz Čilića imao Bornu
Ćorića, iako je vukao ozljedu koljena, Ivana Dodiga i Marina
Draganju. Francuski izbornik Yannick Noah bio je bez ozlijeđenog
Jo-Wilfrieda Tsonge, koji je tjedan dana prije predao
četvrtfinale US Opena Novaku Đokoviću, a potom se odrekao i
usluga Gaela Monfilsa, koji je došao u Zadar nakon poraza u
polufinalu US Opena od Đokovića te se nije osjećao spremnim odmah
početi trenirati. Noah mu je objasnio da ga u takvom stanju ne
treba u reprezentaciji, poslao ga kući i na Hrvatsku odlučio ići
s Richardom Gasquetom, Lucasom Pouilleom i ponajboljim svjetskim
parom koji su činili Nicolas Mahut i Pierre-Hugues Herbert.
Marin Čilić se pokazao ključnim čovjekom i najboljim igračem
polufinala. U petak je u četiri seta pobijedio Pouillea (6-1,
7-6, 2-6, 6-2), nakon što je Gasquet svladao nemoćnog i
ozlijeđenog Ćorića (6-2, 7-6, 6-1) koji je nedugo nakon dvoboja u
Zadru završio na operaciji koljena.
U subotu su Čilić i Dodig odigrali jedan od najboljih mečeva u
paru te svladali Herberta i Mahuta u četiri seta (7-6, 5-7, 7-6,
6-3). Kako je to 2005. činio Ivan Ljubičić, tako je i Marin Čilić
opravdao status prvog igrača svladavši Gasqueta u tri seta (6-3,
6-2, 7-5) te odveo Hrvatsku do drugog finala.
Nažalost, dva i pol mjeseca poslije jedan set u dvoboju protiv
Juana Martina del Potra nedostajao mu je da odvede našu
reprezentaciju i do drugog naslova.
Povratak u Zadar našim tenisačima nudi novu priliku. Priliku za
treće finale, posljednje po dosadašnjem, “pravom” Davis Cup
sustavu, prije nego ovaj “vitalni stogodišnjak” završi na skupoj
“plastičnoj operaciji” i potpuno promjeni svoju fizionomiju. Na
bolje ili lošije – vrijeme će pokazati.
