Kapetan Šahtara i hrvatske nogometne reprezentacije Darijo Srna dao je intervju za Šahtarov magazin u kojem je analizirao rezultate kluba u kalendarskoj 2011. godini.

Darijo, koju utamicu smatrate najuspješnijom u 2011. godini, a koju najbolnijom?

- Najuspješnija utakmica bila je naša pobjeda nad Dinamom iz Kijeva u Ukrajinskom kupu (3-2). Trebalo nam je sedam godina da ih pobijedimo u gostima, a što je još važnije, pokazali smo dobru igru odmah nakon nesretnog poraza od Metalista (1-2 u Donjecku). Također, bili smo vrlo zadovoljni pobjedom nad Romom u osmini finala Lige prvaka. Utakmica koja nas je najviše zaboljela je ona koju sam spomenuo protiv Metalista. Svi su dali sve od sebe; stvorili smo puno prilika, cijela je momčad igrala dobro u napadu i obrani, ali je lopta odbijala prijeći gol-crtu. Pogađali smo vratnicu, gredu...

Nakon utakmice protiv Metalista Rinat Ahmetov ušao je u svlačionicu. Mnogi su vjerovali da će vas grditi, ali njegova je namjera bila dati vam podršku.

- Ja sam bio uvjeren da nas predsjednik neće grditi.

Kako ste znali?

- Dobro ga poznajem. On nije jedan od onih predsjednika koji grdi igrače. On je ponosan na svakog igrača i vjeruje u svakoga. Mi smo obitelj i Rinat Ahmetov će nas uvijek braniti. Zna da svatko daje sve od sebe na travnjaku. Sjajno je imati predsjednika koji ulaskom u svlačionicu podigne samopouzdanje igrača.

Prije utakmice protiv Porta u Ligi prvaka predsjednik je došao na trening i rekao da Šahatar mora pobijediti. Zašto nakon toga, nakon takvog emocionalnog podizanja i riječi Ahmetova Šahtar nije pobijedio?

- Rekao sam već puno puta: da su Adriano ili Willian zabili mi ne bismo pričali o ovoj temi. Sigurno je da na jesen nismo pokazali našu pravu klasu u usporedbi s ranijom sezonom. Ali život ide dalje, ništa se ne može promijeniti. I dalje imamo dva zadatka, ukrajinsko prvenstvo i Ukrajinski kup.

Da li kalendar utakmica više pogoduje Dinamu ili Šahtaru?

- Sve će ovisiti samo o nama. Može biti lako ili teško. Primjerice uvijek je teško igrati protiv Volina u Lucku. Isto vrijedi i za Metalist. Ali Šahtar ima sve potrebno da bi pobijedio u tim utakmicama.

Nakon ispadanja iz Lige prvaka rekli ste da je momčad pala duhom...

- Ma stvar je u tome da smo bili uvjereni da ćemo se kvalificirati dalje. U našoj skupini nije bilo izrazitog favorita poput Reala, Barcelone ili Manchester Uniteda. Tri su momčadi bile podjednake, Zenit, Porto i Šahtar, a ne tako davno te su momčadi osvojile Kup Uefa. Što se tiše APOEL-a, on je bio vrlo neugodan protivnik koji je pokazao vrlo dobar nogomet. Sreća je bila na njihovoj strani i zaslužili su sljedeću fazu natjecanja. Mi smo bili presamouvjereni i naša je krivica što nismo prošli. Dobra nam je to lekcija za budućnost. Što se tiče Lige prvaka, bila je to loša sezona za Šahtar. Možemo se iskupiti samo osvajanjem prvenstva ili Kupa.

Možete li imenovati odgovorne za ispadanje Šahtara iz LP-a?

- Nema nikog konkretno tko zaslužuje preuzeti krivicu. Nitko ne bi o tome govorio da je jedan od naših 26 udaraca prema golu u utakmici protiv APOEL-a pronašao mrežu. Od prve utakmice u Ligi prvaka imali smo nesreću. Sve je počelo sudačkom odlukom da se poništi Eduardov čisti gol u Portugalu.

Iskreno govoreći, navijači po forumima govore jednu stvar: da igrači zarađuju puno novca, ali da ne ulažu dovoljno truda.

- Imaju pravo to govoriti. Ne znam koja bi moja reakcija bila nakon poraza od Porta i ispadanja iz Lige prvaka. Savršeno ih mogu razumjeti. Oni su naš 12. igrač. Želim im zahvaliti na potpori ove sezone u Ligi prvaka i uvjeravam ih da svaki igrač na travnjaku daje 100%. Ponekad uspijemo, ponekad ne. Imao sam isti problem u Hrvatskoj. Ljudi su govorili da u našim klubovima dobivamo puno novca, a da u nacionalnom dresu ne ulažemo dovoljno napora. Ali onda smo se plasirali na Euro i nakon utakmice s Turskom svi su počeli pričati suprotno. Moramo imati strpljenja. Shvaćamo da smo mi krivi za ispadanje iz Lige prvaka. Ali zaista nam treba podrška navijača. Volim ih i poštujem i znam da oni osjećaju isto za nas.

Znači sve su te priče za igrače da ne ulažu dovoljno napora pogrešne?

- Naravno. To ne ovisi o visini plaće. Ja bih davao sve od sebe iz ljubavi prema klubu, prema nogometu. Što se tiče plaća, to je osobna stvar, ali kada izađem na travnjak ne zanima me novac niti bonusi. Ono što me zanima je nogomet, rezultati i uspjeh momčadi.

Jedan ste od rijetkih igrača koji nakon poraza ne odbija davati intervjue. Što osjećate kada se ispričavate u ime momčadi?

- Nemam drugog izbora, jedino što mogu reći je da će sve biti u redu. Kada smo prošle godine izgubili od Karpatija odmah sam rekao da će Šahtar osvojiti naslov. Vjerujem u ono što kažem, poput ostalih igrača.

Znači, vaše su isprike iskrene?

- Naravno. Nisam se ispričao samo nakon utakmice protiv Metalista jer taj dan sreća nije bila na našoj strani. Dva smo puta pogađali okvir gola, sudac nam nije sudio penal, nismo iskoristili nekoliko stopostotnih prilika. Ponekad je sreća vrlo bitna u nogometu.

Na kraju, možete li rezimirati 2011. godinu?

- Mislim da je to bila najbolja godina u Šahtarovoj povijesti. Osvojili smo prvenstvo i Kup i igrali četvrtfinale Lige prvaka. Nažalost nismo bili tako uspješni u drugoj polovici godine, ali sve je i dalje u našim rukama. Šahtar je nakon aliminacije Dinama, Dnjipra i Metalista glavni favorit u Kupu, a u prvenstvu smo samo bod iza Dinama i sve je otvoreno.