Kada je netko u boksu 47 godina jasno je da za njega tu nema tajni ili praznoga hoda. Ako nije na treningu ili nekom važnom natjecanju Dragan Vidaić uvijek nađe razloga da dođe u dvoranu BK Zadar. Iako predsjednik, u krvi mu je ostalo pregledavati snimke, proučavati boksače
“U BK Zadar sam i ja počeo kao boksač, radio kao
trener, a s pozicije predsjednika mogu se pohvaliti s velikom i
rezultatima bogatom poviješću kluba. Kroz njega su prošli mnogi
reprezentativci, viceprvaci svijeta i Europe, Olimpijskih igara
mladih. Ja sam dočekao i ispratio sjajne momke poput Drviša,
Šivolije, ranije Filipovića ili Željka Mavrovića. Imam iskustva
kada treba prepoznati šampiona.”
Kako ste postali trener?
“Ja sam u BK Zadru bio trener koji se učio kod Anđela
Dukića. Zahvaljujući njegovim napucima, ja se mogu pohvaliti da
sam bio u kutu kada su u ringu medalje osvajali Josip Biletić i
Toni Filipi. Mi smo to sve postigli iz male jazbine u kojoj smo
pisali povijest pobjednika.”
Kako se boriti s “Zadrom kao gradom košarke”?
“Ja se sve ove moje godine ne borim za primat ni s kime.
Boks je u mom gradu uvijek bio pri vrhu interesa navijača. Meni
je srce bilo uistinu puno kada se za meč u WSB ligi 3,5 tisuća
navijača okupilo kako bi bodrilo našu reprezentaciju. To sigurno
nije slučajno. Uz to dolaze i neki novi treneri, poput Nike
Marketina koji sada dobiva u ruke najbolje hrvatske mlade kadete
koji će imati što naučiti.”
Baza talenata je i u Zadru tanka?
“Boksače, one prave i uporne je danas teško naći. Po već
nepisanom pravilu ako ih u dvorani i bude 20 ili 30, na kraju, za
ozbiljan trening ostanu dvojica ili tek jedan. U košarci ili
nogometu je to drugačije. Zahvaljujući Hrvatskom boksačkom
savezu, predsjedniku, tajniku i članovima Izvršnog odbora nešto
se ipak mijenja. Sve je više turnira i nastupa na kojima boksači
mogu nešto i zaraditi. Siguran sam da će to biti veliki motiv za
mnoge mlade da ostanu u boksu. Na taj način djecu ćemo učiti da
rad i kvaliteta daju nešto a sjedenje po kafićima ili gubljenje
vremena na ulici baš ništa.”
Koliko rekreativci financiraju rad BK Zadra?
“Ja se nikad nisam bazirao na rekreativcima da bi klub
došao do nekih para putem članarine. Na taj način nikad se ne
može dobiti dobrog boksača. Ako ti dođe 15 rekreativaca ti se
njima moraš posvetiti i bez obzira na zaradu, to klubu ne donosi
ništa. Ja na svu sreću imam pomoć grada Zadra i Županije pa
zahvaljujući njima boksači mogu odlaziti na domaća i međunarodna
natjecanja. U klubu treniraju rekreativci, da se razumijemo, to
su moji prijatelji, koji kada je potrebno uskaču kao
sponzori.”
Što donosi svjetlu budućnost klubu?
“To je mlađi senior Nikoleto Grdović koji iza sebe ima
već 40–ak borbi i sada je na pragu reprezentacije. Tu je i
Ukrajinac Vasilj Kljusa, koji je već dugo s nama i ima naše
državljanstvo. On već sada u kategoriji do 75 kg ima srebro s
prvenstva Hrvatske. Želja mi je da oni budu i kandidati za
Olimpijske igre. Nadam se da će im u tome pomoći i pobjede u
ringu WSB lige.”
Što na jesen, nakon ljeta i odmora?
“Put pod noge i odlasci u Italiju, Slovačku, Češku,
Mađarsku. Moramo ići vani. Reprezentativci zbog male baze u
Hrvatskoj nemaju jaku konkurenciju. Kada se boriš sa sebi ravnima
ili jačima, potičeš poantu uspjeha – dobiti boljega. Bez toga ne
ide.”
Iako razmišljate kao trener, zašto predsjednik?
“Jer nitko drugi neće. Nitko ne može ili ne želi biti
predsjednik koji će na leđa natovariti probleme. Ja sam tu
poziciju nudio mnogima koji su očekivali da ih čeka pun klupski
račun i atraktivna putovanja. Kada su shvatili da za taj “lagodni
dio boksa” treba uložiti ili donijeti svoj novac ili firme na
čijem se čelu nalazi, brzo su pisali ostavke i odlazili. Zato sam
ja tu. Zadar je uvijek imao kvalitetne boksače i ja sam tu da tu
tradiciju nastavim. Ja spadam u kategoriju hrabrijih u koju će
sigurno doći i mnogi drugi kojima je “plemenita vještina” poput
meni doručak, ručak i večera.”
