Doček zadarskim reprezentativcima smo iskoristili i za razgovor sa dvoje sjajnih izdanaka vratarske škole na Stanovima, Danijelom Subašićem i Dominikom Livakovićem
Danijele, nakon dva veličanstvena dočeka i nekoliko privatnih
proslava, jesi li se uspio imalo odmoriti i naspavati?
“Kratko, ali neka, ovo je ipak nešto posebno. U našem smo
gradu, u klubu u kojem svi potekli i nadam se da će odavde
poniknuti nasljednici Modrića, Subašića, Vrsaljka, Livakovića,
Santinija… Nadam se da ćemo se ovdje zateći i onda kad Zadar
opet bude u prvoj ligi.”
Svaka obrana i svaka pobjeda bila je posvećena tvome velikom
prijatelju Hrvoju Ćustiću…
“Mislim da sam kroz godine već pokazao koliko mi to
znači i pokazivat ću dokle god budem igrao. Možda sam nekima s
time i dosadan, ali on je bio tako dobar čovjek i pravi sportaš
koji bi svima trebao biti uzor. Svaku utakmicu posvećujem njemu,
uvijek mi je u srcu.”
Ipak, FIFA nije bila zadovoljna isticanjem majice s njegovim
likom, pa je čak i zaprijetila novčanom kaznom…
“Smio sam nositi tu majicu, ali ne i pokazivati. Glupo je
da nas kažnjavaju stotinama tisuća dolara, ali u nekim trenucima
se nisam mogao suzdržati. Ipak je bilo posebno obraniti tri
penala, pa to se ne radi ni na male branke! Emocije te ponesu,
lijepo je ispalo i srećom smo izbjegli kaznu.”
Dominik na Svjetskom prvenstvu nije upisao nastup, no sakupljao
je itekako vrijedno iskustvo…
“Nisam ulazio u igru, ali nakon svake utakmice sam se
osjećao kao da sam igrao. Bilo je toliko nervoze i napetosti, to
je bilo čudesno, neopisivo!”
Kako je tebi danas na Stanovima?
“Zbog ovoga igramo nogomet! I mi smo jednom bili poput
ove djece. Danas baš gledam ovaj stadion i mislim se kako bi bilo
lijepo ovdje odigrati barem jednu utakmicu i zato se nadam da će
Zadar što prije doći natrag u prvu ligu, ili da ću se ja jednog
dana ovdje vratiti.”
