Nesuđena zagrebačka novinarka Iva Olivari otkriva da kao team menadžerica hrvatske nogometne reprezentacije ima neograničen pristup muškoj svlačionici, ali za svaki slučaj prije ulaska pita - ima li golih?
Za uspjeh naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, osim
izbornika Zlatka Dalića, zaslužna je i jedna dama – Iva Olivari
(49), team menadžerica reprezentacije i prva žena u povijesti
hrvatskog nogometa koja utakmice prati s klupe na terenu, s
igračima i članovima stručnog stožera. I dok je Dalićeva jedina
briga da dečki igraju što bolje, o svemu ostalom brine se ova
samozatajna plavokosa Zagrepčanka koja u HNS-u radi još od 1992.,
piše Glorija.
Posljednjih desetak godina je team menadžerica i za vatrene vodi
administraciju, organizira im smještaj i prijevoz, surađuje s
UEFA-om i FIFA-om, ali i trči u hotel po zaboravljene kopačke,
pronalazi im frizera, tješi nakon poraza… Otkako ju je prije
dvije godine tadašnji izbornik Ante Čačić pozvao da mu se
pridruži na klupi, postala je jedna od ključnih osoba u
reprezentaciji. Njezine organizacijske, ali i ljudske kvalitete
primijetio je i novi izbornik pa je ubrzo zadobila njegovo
povjerenje.
Od koga ste najviše naučili o nogometu?
– Od ljudi iz Saveza i reprezentacije. Iako, nisam bila baš
totalna neznalica. U mladosti sam igrala tenis i bila prilično
uspješna. No, odustala sam od karijere zbog ozljede zgloba, baš u
vrijeme kad sam se upisala u novinarski razred Centra za kulturu
i umjetnost. Nije mi žao jer danas obožavam nogomet.
Tko vas je podučio poslu team menadžera?
– Godinama sam bila asistentica glavnom tajniku HNS-a Zorislavu
Srebriću, ali puno toga sam morala učiti sama.
Kako surađujete s izbornikom Dalićem?
– Sa Zlatkom nije teško raditi. Konkretan je, ima jasne ciljeve,
dobro komunicira i vjeruje svojim suradnicima. Inače, sa svim
izbornicima sam imala odličan odnos, a moram istaknuti Antu
Čačića koji me i pozvao na klupu A reprezentacije.
Što ako prije utakmice dođe do razmirica u
svlačionici?
– U to se ne miješam. U svlačionici “vlada” izbornik. On je šef i
njegova je zadnja.
Što osjećate dok za vrijeme utakmice sjedite s
igračima na klupi?
– Ponos.
– Nema tu previše priče. Utakmice donose iznimnu napetost pa
igračima moramo osigurati mir i koncentraciju.
Cijene li reprezentativci vaše savjete?
– Da, jer znaju da se na mene mogu osloniti. Naravno da bude
boljih i lošijih dana, ali nikada nismo imali većih nesuglasica.
Naš se odnos temelji na povjerenju i diskreciji pa mogu računati
na moju podršku čak i u slučaju nekih nepodopština.
Smijete li bez najave ući u svlačionicu?
– Da, nitko mi ne brani. Uostalom, to je moj posao. No, znam
procijeniti trenutak kada to mogu učiniti, a kada nije zgodno.
Prije nego što uđem uvijek pitam – ima li golih?
S kim ste od nogometaša najbliži?
– Sa starijima. Primjerice, Luku Modrića znam otkako je bio
u reprezentaciji mladih do 15 godina.
Povjeravaju li vam se igrači?
– Neki da. Već smo dulje od mjesec dana zajedno pa im je
lakše kada nekome uz kavu mogu reći koliko im nedostaju supruge,
djeca, partnerice…
Jeste li im kada pomagali u rješavanju ljubavnih
problema?
– Ne, ipak su to odrasli ljudi, mnogi u čvrstim vezama i
brakovima.
Koji su igrači najveći zafrkanti?
– Domagoj Vida je naš glavni DJ, pravi slavonski bećar, a Marcelo
Brozović je najbolji u pikadu.
A tko je najpovučeniji?
– Većina mlađih igrača, ali i oni se brzo oslobode.
Kako vas igrači oslovljavaju?
– Svakako, ovisi gdje su odrasli. Iva, Ivča, Ive i Ivuška.
Mlađi me u početku zovu teta Iva, ali brzo “tetu” ostavimo po
strani.
Jesu li dečki pažljivi prema vama?
– Jesu, jako. Pusa prije izlaska na teren već je postala dio naše
tradicije.
Jeste li kada od njih dobili dar?
– Prije odlaska u Rusiju na radnom me stolu dočekao zamotuljak –
parfem i poruka. Nazvala sam tog, sad već bivšeg igrača,
zahvalila mu i rekla da ne znam zašto mi je to kupio, a on je
uzvratio: “To je samo mali znak pažnje, danas je Majčin dan”.
Tko vam najčešće pomaže nositi kofere?
– Tko stigne. Naš ekonom Gogo i fizioterapeuti Neno, Dejo i
Mario uvijek uskoče, baš kao i moj suputnik, glasnogovornik
Tomislav Pacak. Uvijek mogu računati na mušku pomoć pa mi je
golman Lovre Kalinić pomogao s prtljagom nakon utakmice protiv
Islanda.
Kako provodite slobodno vrijeme u kampu?
– Muški se vole opustiti uz košarku ili stolni tenis, a ja s
kolegicama odem na kavu.
S kim se družite izvan posla?
– Nemam baš mnogo vremena, ali na prvom su mi mjestu moja djeca
Lea i Frane, koji su već odrasli, zatim sestra Tina i mala grupa
prijateljica.
Koliko vam treba da se sredite za utakmicu?
– Pet minuta. Počešljam se, odjenem, uzmem svoje papire i
idem.
Kako na putu održavate frizuru?
– U Rusiji je to pravi podvig. Prije utakmice u Kalinjingradu sam
iz lokalnog frizeraja izašla kao Tina Turner, pa sam u sobi sama
popravljala frizuru.
