Kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić proglašen je najboljim nogometašem svjetskog prvenstva u Rusiji na kojem su 'Vatreni' osvojili drugo mjesto.
Luka je tako na najljepši mogući način zaokružio svoj životni ali
i nogometni put, koji bi se mogao opisati u jednoj rečenici – od
izbjeglišta do svjetskog trona.
Nakon World Cupa u Rusiji više nema nikakve dvojbe – Modrić je
najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. Davor Šuker je bio
najbolji strijelac SP-a u Francuskoj 1998. godine, a s Realom je
osvojio jednu Ligu prvaka, dok je Zvonimir Boban bio kapetan
‘brončanih’, te europski prvak s Milanom.
Luka ih je debelo nadmašio na klupskom planu osvojivši u dresu
“Kraljevskog kluba” četiri Lige prvaka, a sada i na
reprezentativnom planu.
“Ne razmišljam o tome, najvažniji mi je uspjeh reprezentacije, da
napravimo nešto veliko. Pojedinačne nagrade mi nisu važne. One su
vrijedne, ali ne razmišljam o njima, samo sam fokusiran da
donesemo medalju kući, koja će to biti, vidjet ćemo”, govorio je
Modrić proteklih dana.
Luka je imao šest godina kada je njegova obitelj 1991. godine
morala u izbjeglištvo zbog srpske agresije.. Žrtva srpske
agresije bio je i njegov djed, Luka, kojeg su četnici ubili kao
civila.
Obitelj se potom preselila u Zadar gdje su bili smještni u hotelu
Iž. Luka je prve nogometne korake napravio u nogometnoj školi
Zadra. Kao klinac je bio na probi u Hajduku, ali nije prošao i
vratio se u Zadar. Njegov zadarski trener Tomislav Bašić potom mu
je dogovorio prelazak u Dinamo i Luka je 2000. preselio u Zagreb.
“Luka Modrić je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač,
no ljudi su tada pogrešno mislili da neće uspjeti jer je fizički
slab,” kazao je jednom prilikom bivši šef omladinskog pogona NK
Zadar, Bašić.
Međutim, i u ‘modrom’ taboru je prošao trnovit put. Dinamo ga je
slao na posudbe u Zrinjski i Inter iz Zaprešića, a 2005. se
napokon izborio za mjesto u prvoj momčadi. U dresu Dinama je
proveo tri i pol sezone osvojivši šest trofeja.
Iduća stanica bio je London. U lipnju 2008. preselio je u redove
Tottenhama za 19 milijuna eura. Na ‘otoku’ se zadržao četiri
godine, a u kolovozu 2012. je preselio u Real Madrid za 35
milijuna eura.
U Realovim redovima Modrić je do kraja razvio sve svoje
potencijale postavši jedan od ključnih igrača “Kraljevskog
kluba”. U godinama koje su uslijedile za Real je odigrao 257
utakmica postigavši 13 golova i što je još važnije osvojivši čak
14 trofeja, pri čemu četiri Lige prvaka i jedno španjolsko
prvenstvo.
Za Hrvatsku je debitirao u ožujku 2006. godine u pobjedi (3-2)
nad Argentinom, iste godine upisao je i dva nastupa na Svjetskom
prvenstvu u Njemačkoj. U remiju s Japanom (0-0) na travnjaku je
bio od 78., a u remiju s Australijom (2-2) zaigrao od 74. minute.
Prvi pogodak je zabio 16. kolovoza 2006. u Livornu u pobjedi 2-0
protiv tada aktualnih svjetskih prvaka Talijana.
Modrić je za reprezentaciju nastupio na tri svjetska prvenstva
(2006, 2014, 2018) i tri europska prvenstva (2008, 2012, 2016), a
finale SP-a je bio njegov 113. nastup u kockastom dresu, a ispred
njega su tek Stipe Pletikosa (114) i Darijo Srna (134).
Na klupskoj razini osvojio je sve što se može osvojiti, a kako bi
na savršen način zaokružio sjajnu priču trebao mu je i uspjeg s
reprezeentacijom. A sada ga ima.
Najbolji igrači svjetskih prvenstava:
1930 – Jose Nasazzi (Urugvaj) 1934 – Giuseppe Meazza (Italija)
1938 – Leonidas (Brazil) 1950 – Zizinho (Brazil) 1954 – Ferenc
Puskas (Mađarska) 1958 – Didi (Brazil) 1962 – Garrincha (Brazil)
1966 – Bobby Charlton (Engleska) 1970 – Pele (Brazil) 1974 –
Johan Cruijff (Nizozemska) 1978 – Mario Kempes (Argentina)
Dobitnici “Zlatne lopte”: 1982 – Paolo Rossi (Italija) 1986 –
Diego Maradona (Argentina) 1990 – Salvatore Schillaci (Italija)
1994 – Romario (Brazil) 1998 – Ronaldo (Brazil) 2002 – Oliver
Kahn (Njemčaka) 2006 – Zinedine Zidane (Francuska) 2010 – Diego
Forlan (Urugvaj) 2014 – Lionel Messi (Argentina) 2018 – LUKA
MODRIĆ (HRVATSKA)
