Strani mediji ne staju s pohvalama na račun hrvatske nogometne reprezentacije koja se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji preko Engleske plasirala u finale. Vatreni su još samo jednu utakmicu udaljeni od nogometne besmrtnosti.
U finalu ih u nedjelju u 17 sati čeka Francuska koju mnogi
smatraju favoritom. No, riječ je o finalu, jednoj utakmici u
kojoj je sve moguće, što je upravo Hrvatska na ovom svjetskom
prvenstvu već nekoliko puta dokazala.
Američke medije posebno je inspirirao uspjeh Hrvata na SP. Nakon
teksta u New York Timesu, koji je
malo koga ostavio ravnodušnim, ni bostonski The
Atlantic nije ništa skromniji, prenosi 24sata.
Štoviše, oni idu čak toliko daleko da
su Hrvatsku predstavili ‘najljepšom bajkom
svjetskih prvenstava svih vremena’.
Sami uvod teksta Franklin Foer, autor članka, posvetio je
Engleskoj.
‘Engleska je rodno mjesto nogometa, ali i dramatične ironije.
Već nekoliko desetljeća te su se dvije ‘nacionalne tradicije’ kod
Engleza spojile u jednu. Uvijek je dosad sudbina koja je čekala
englesku reprezentaciju bila vidljiva svima – osim samim
Englezima. Zaslijepljena svojim trijumfom na Svjetskom prvenstvu
1966. godine, Engleska je postavljala standarde koje nikada ne bi
mogla ostvariti. I koje, na koncu, nikada nije ostvarila.
Međutim, vjesnici novog vremena donijeli su novu mladu ekipu koja
je počela pobjeđivati. Zanos je bio sve veći pa je
bilo neizbježno da Engleska bude kažnjena jer se prepustila
pretjeranom samouvjerenju.
Do poluvremena Engleska je vodila igru i čak
dominirala. Igrali su brzo i zapovijedali sredinom.
Svaki udarac iz kuta ili slobodnog udarca činio se pametnom
shemom, osmišljenom za izazivanje panike među hrvatskim igračima.
I bilo je razloga vjerovati da je Hrvatska, nakon dvije uzastopne
utakmice koju je završila tek nakon kaznenih udaraca,
bila bez energije koja bi mogla potaknuti
povratak. Upravo zato, moramo se pokloniti
hrvatskoj, na kraju, zasluženoj pobjedi.
U Sjedinjenim Državama gotovo je četiri puta više
neprijavljenih imigranata nego što je ukupna populacija
Hrvatske. Kad bi se jedna Philadelphia odlučila odvojiti i
započeti vlastiti narod, imala bi puno veće stanovništvo od
Hrvata.
Svjetsko nogometno prvenstvo je povijesno gledajući
– kartel u vlasništvu male šačice velikih industrijskih
zemalja – a sada je Hrvatska na rubu da to ‘razbije’.
Nogomet je u srži hrvatske nacionalne
priče. Može se tvrditi da su balkanski ratovi iz
1990-ih, koji su kulminirali raspadom Jugoslavije i rođenjem
nezavisne Hrvatske, započeli na nogometnoj utakmici. Ta se
utakmica održavala u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, u
proljeće 1990. godine. Huligani iz srbijanskog kluba Crvena
zvezda Beograd potrčali su iz svog dijela stadiona prema
hrvatskim navijačima Dinama i uzvikivali: ‘Zagreb je
srpski’. Tada su uslijedili veliki neredi, s ubodima,
pucnjavama i desecima teških ozljeda. Ti su neredi zapravo
nastali u sjedni prvih pravih izbora u Hrvatskoj nakon 50
godina, a pomogli su da
hrvatski separatisti izvojevanu pobjedu. Drugim
riječima, ta je utakmica zapravo pokrenula
lanac događaja koji su kulminirali ovim finalom
SP-a.
Jedna od zanimljivijih tema ovog turnira je kako se Balkanovi
ratovi i dalje probijaju kroz vrijeme. Švicarska je bila
nogometna ekipa ispunjena izbjeglicama iz balkanske regije,
kosovaca koji su svoje golove slavili nacionalističkim
gestikulacijama zbog kojih su zaradili Fifinu opomenu i novčanu
kaznu.
Luka Modrić, tolkienovski čarobnjak u hrvatskom
srednjem redu, bio je i sam izbjeglica. Srpska milicija
spalila je njegov obiteljski dom i ubila mu djeda i šest rođaka.
Njegova je obitelj poslana s drugim izbjeglicama da žive u
hotelu, gdje je igrao nogomet na parkiralištu. Ili
primjerice Mario Mandžukić, koji je postigao gol za finale. Kao
dijete, morao je zbog rata pobjeći u Njemačku.
Ipak, možda nema razloga pripisati polufinalnu pobjedu ovom
njihovom tragičnom iskustvu. Urugvaj, druga sićušna zemlja,
stalno uspijeva bez osjećaja povijesne misije ili potrebe za
nacionalnim iskupljenjem.
No, kao neutralan promatrač, uživam gledajući
neočekivan, polagani marš Hrvatske kroz turnir i njezin uspjeh
koji je kao priča o naciji koja je jedva uspjela
preživjeti. Puno prije nego što je Engleska uspjela
pobjeći od prokletstva visokih očekivanja, ovo je bila gomila
djece koja je bježala od bombi, koja tada nisu imala mnogo
razloga zbog kojih su mogli zamisliti svoj
uspjeh. Činjenica da su sada zaradili mjesto u
finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, unatoč
svojoj veličini i nedavnoj prošlosti, ima sve elemente
najljepše priče u povijesti nogometa uopće‘.
