U Londonu nema Blanke Vlašić, ali hrvatsku će atletiku i više nego dostojno predstaviti Sandra Perković.

S njom je svako druženje puno iznenađenja. Sandra Perković, ponajbolja svjetska bacačica diska uvijek je vesela i odlično raspoložena, a iako će u petak upisati debi na Igrama, nervoze nema ni u tragovima.

"Nema nervoze. Ima malo, recimo, uzbuđenja zbog ove velike ceremonije. Olimpijske igre su svake četiri godine, imaju svoju čar i zato mi je drago što sam u Londonu. Mislim da sve što se događa je pozitivno, da nema neke nervoze da bih trebala podbaciti. Dat ću sve od sebe, a dalje ćemo vidjeti", rekla je Perković.

Netko je u stožeru ipak nervozan uoči nastupa, a to je njen trener Ivan Ivančić.

"Ipak je meni lakše kao sportašici. Ja imam dolje disk i ja znam kako mogu, a kako ne mogu. On je samo tamo da stoji, da govori i teže je biti trener nego sportaš u takvim situacijama. Inače je obrnuto", u svom veselom stilu kaže Sandra, koja ove sezone dominira u svojoj disciplini. Osim što je u Helsinkiju obranila naslov europske prvakinje, također je osvojila i Dijamantnu ligu.

"Ova sezona je stvarno bila fantastična, ali htjela bih da ovdje bacam najdalje ove godine. Dat ću sve od sebe pa ćemo vidjeti", rekla je Perković.

Konkurencija će u Londonu biti vrlo jaka, ali Sandra ne razmišlja o protivnicama.

"Ne opterećujem se konkurencijom. Ja sam došla tu baciti koliko vrijedim i koliko mogu, a koliko će one baciti to je na njima i njihovim trenerima".

Sandra smatra kako će, ako baci najbolje što može u ovom trenutku sigurno uzeti neku od medalja, ali o daljinama nije željela govoriti.

"Kad bih rekla naprijed da bih htjela baciti 80 metara i onda bacim 65, sama bih sebi stvarala pritisak. Ovako ja otprilike znam koliko mogu i koliko bih htjela baciti. To neka ostane za mene, a ja ću pokazati najbolje na natjecanju u petak", istaknula je naša atletičarka koja u Olimpijskom selu sobu dijeli s kolegicom atletičarkom Nikolinom Horvat. Sandri ipak uoči natjecanja treba mir i koncentracija pa zato.

"Nikolina sutra napušta moju sobu. Ja volim svoj mir pred natjecanje i nije to ništa nepriajteljski, nemojte sada to napisati. Kao svakom velikom sportašu treba mi mir i fokus. Ne bih htjela ja njoj smetati, ne bih htjela da ona meni smeta, a nakon natjecanja mogu biti s bilo kim u sobi. Atmosfera je odlična", kroz smijeh kaže naša mlada atletska nada. Njena starija kolegica, Blanka Vlašić zbog mira i koncentracije izbjegavala je boravak u Olimpijskom selu, ali Sandra se s tim ne slaže.

"Ima jedna filozofija - kad si dobar, onda si dobar. Hoću li ja biti van Sela ili u Selu, to sad nije važno. Ja bih u svakom slučaju napravila isti rezultat i zašto ne biti u selu ako je to poanta Olimpijskih igara. Poanta Olimpijskih igara je zajedništvo, druženje i jedan drugome biti podrška. Svatko ima svoj odabir - ona je htjela biti van Sela i svaka joj čast. Neka bude svaki put van Sela, ali ja nikad ne bih htjela biti van Sela jer sam došla tu biti sa svojima, a ne van svojih. Ako smatram da će meni netko od drugih sportaša iz moje reprezentacije smetati, kakva smo mi to nacija", upitala se Perković.

Iako se na trenutak uozbiljila, uskoro je nastavila po svom. Na Igrama u Pekingu, medalju je uzela Martina Zubčić iz taekwondo kluba Dubrava, u Dubravi trenira i Sandra, koja je komentirala mogućnost da još jedna olimpijska medalja dođe u taj zagrebački kvart.

"Mi smo opasan kvart. Još samo da nekoga za streljaštvo nađemo i to jeto. Tu bi, ja mislim, bili olimpijski pobjednici. Samo se nitko neće odlučiti za to. Ovi koji su dobri, oni su većinom u zatvoru pa ne mogu sudjelovati na Olimpijskim igrama", nasmijala je Sandra Perković sve prisutne u Hrvatskoj kući.