Voljan sam pomoći, dati ruku tim mlađim momcima i donijeti malo iskustva u ekipu. Ukoliko se mojim iskustvom i kvalitetom uspije napraviti nekakav iskorak bit će mi to jedno veliko zadovoljstvo, kazao je Popović o svom povratku u nacionalni dres
Marko Popović posljednje se vrijeme odmara u Zadru nakon još
jedne sezone odrađene u španjolskoj Fuenlabradi. Sezone koja će
mu na osobnom planu sigurno ostati u lijepom sjećanju jer je u
veljači ove godine na mjesec dana postao najbolji strijelac
Eurocupa u povijesti tog natjecanja. No, već u ožujku tu
prestižnu titulu preuzeli su mu igrači Valencije Bojan Dubljević
i Rafa Martinez.
Nažalost, na klupskom planu ne može se pričati o odviše uspješnoj
sezoni jer je njegova momčad zauzela tek 12. mjesto u ukupnom
poretku.
“Pa mogu biti zadovoljan s obzirom da su klupska
očekivanja ispunjena. Cilj je bio ostanak u ligi i to smo i
ostvarili. No, kada kompariram to sve sa prošlom sezonom u kojoj
smo igrali završnicu Kupa Kralja onda ne mogu biti zadovoljan u
potpunosti. Sezona je bilo malo isprekidana i ozljedama, ali što
se tiče igara na osobnoj razini imao sam dobru statistiku. Ipak,
ne mogu biti sretan kada ekipa gubi“, kazao
je Pop u razgovoru za Sport023.
Ostaje li Popović i iduću sezonu u Fuenlabradi?
“Do 01.07. moram odlučiti što ću. Takva mi je klauzula u
ugovoru i do tad ću donijeti odluku. Pričekat ću do zadnjeg dana,
ali mislim da je jako realno da ostanem tamo.”
Marko ne krije kako je u Madridu odlično primljen.
“Pa uistinu jesam. Imam dobar status i prilično sam
cijenjen tamo. Igram dobro i ne mogu reći da mi nešto smeta.
Ljudi drže do mene, a meni, iskreno nakon tolikih godina igranja
na istoku baš paše biti u Španjolskoj. Se živi dobro, a najviše
mi odgovara zbog obitelji.”
A sad malo o reprezentaciji. Nakon šest godina Marko će ponovno
navući reprezentativni dres. Zadnji nastup za reprezentaciju
Hrvatske imao je na Eurobasketu 2011. u Litvi kada je Hrvatska u
potpunosti podbacila ne prošavši skupinu i završivši tek na 13.
mjestu. Reprezentaciju je tada vodio Josip Vranković, a Marko
otad za Hrvatsku nije zaigrao ni na jednom velikom
natjecanju. Do ove godine.
“Trebao sam biti tamo i prije no ozlijede su me
spriječile u tome. Drago mi je u svakom slučaju da sam opet dio
svega toga. Voljan sam pomoći, dati ruku tim mlađim momcima i
donijeti malo iskustva u ekipu. Ukoliko se mojim iskustvom i
kvalitetom uspije napraviti nekakav iskorak bit će mi to jedno
veliko zadovoljstvo.”
Od reprezentacije se uvijek očekuje puno.
“Znam. Isto tako i ja uvijek očekujem puno od nastupa s
reprezentacijom. Bez obzira na neuspjehe koje smo doživljavali
prošlosti znam kako ljudi uvijek očekuju nešto veliko. No,
ne mogu govoriti paušalno. Moram prije upoznati svoje nove
suigrače. Ok, neke poznajem otprije jer sam s njima igrao, ali to
nije isto. Trebam vidjeti kako dišu i nadam se da ću svojom rolom
pridonijeti ostvarenju cilja. Ne krijem kako svi sanjamo medalju
iako izbornik Petrović to ne želi apostrofirati. On kaže kako je
važno predstaviti se u dobrom svijetlu i ja se u tome slažem s
njim.”
Iako je daleko od svog rodnog grada Marko uvijek prati igre svog
Zadra.
“Pa pratim. Ali stvarno ne znam što reći, a da nije već
rečeno. Definitivno Zadar ne zaslužuje biti tamo gdje se nalazi u
ovom trenutku. No, ja živim daleko i mislim da nisam kompetentan
da previše govorim o tome“, zaključio je Popović.
Igrač koji je u dva navrata osvajao Eurocup i koji je 2011.
proglašen najkorisnijim igračem finala tog natjecanja i koji je u
karijeri osvajao Jadransku ligu sa Zadrom i ima dva naslova
Baltičke lige, jedno prvenstvo Hrvatske, četiri prvenstva Litve,
dva kupa Krešimir Ćosić, jedan Turski kup, tri Litvanska kupa i
jedan kup Rusije, svakako je kompetentan dati svoje mišljenje o
klubu iz kojeg je ponikao. Bože daj da se Markova riječ i riječ
svih onih koji su svojim igrama zadužili klub s Višnjika čuje još
i jače.
