Niko Matković trenirao je s Danijelom Subašićem dok je bio suspendiran u NK Zadru zbog sukoba s Renom Sinovčićem. Niko se zabrinuo za Danijela kojeg je ta suspenzija dotukla psihički i fizički
– Nagradu posvećujem pokojnom Jakovu Pinčiću, s kojim sam
napravio prve golmanske korake, te Niki Matkoviću, koji me
trenirao kad nitko drugi nije želio raditi sa mnom zbog
suspenzije – kazao je Subašić nakon što
su ga proglasili najboljim golmanom francuske lige.
– Lijepo od njega što me se sjetio, ali da vam budem
iskren, to me uopće ne čudi. Dobro ga poznajem još od najmlađih
dana, to je krasan momak, jednostavan, dobro odgojen,
pristojan… A takvi ne zaboravljaju, njih veliki uspjeh ne
promijeni – kazao je za 24 sata ponosni Niko
Matković, koji je Subašiću pomagao dok nije smio trenirati zbog
suspenzije Rena Sinovčića.
– Ne znam što je bilo između njih. Navodno Subašić nije
htio potpisati ugovor s Renom, pa ga je on suspendirao. Zamolio
me da mu pomognem i ja sam pristao, premda u to vrijeme baš i
nije bilo pametno zamjeriti se Sinovčiću. Isprva smo se krili,
trenirali u Bibinju, Kolovarama… – prisjeća
se Matković, koji je bio jako zabrinut za budućnost mladoga
golmana.
– Njega je ta suspenzija gotovo dotukla, bio je psihički
i tjelesno potpuno shrvan, stalno je ponavljao da će se ostaviti
nogometa, da je gotov, da ne može izdržati nepravdu… Malo po
malo sam ga dizao, radili smo i usput mu vraćali samopouzdanje, i
na kraju se vratio u život. Kod njega se potvrdila ona izreka:
‘Što te ne ubije, to te ojača’. Subašić je oduvijek ‘imao glavu’,
rad i upornost, a kako je dolazio iz siromašne obitelji, uspjeh
nije mogao izostati. Sve su to porivi koji mladom igraču daju
dodatni motiv da se dođe do cilja. On je dijete sa sela, pošteno,
ali ga je ubijala nepravda. Kad se izvukao iz toga, sve mu je
krenulo.
A da je riječ o vrhunskom karakteru, potvrđuje i to što nikad
nije zaboravio one koji su mu pomagali, ne samo na proglašenju
nego i ranije.
– Nikad nije zaboravio odakle je došao i tko mu je
pomogao. Često se javi, ljeti dođe do mene, popijemo piće… Neki
obećavaju brda i doline pa se više nikad ne jave, a on mi je
poslao deset lopti za otvaranje moje škole nogometa Zara, a prije
desetak dana stiglo ih je još 30. Kad ima vremena, odradimo i
pokoji trening. Ma on vam je uvijek bio i ostao pravi čovjek,
koji zaslužuje sve lijepo što mu se događa.
Iako se zna da je Subašić sjajan tehničar, nitko ne zna odakle mu
takva tehnika baratanja loptom, i to s obje noge. Sve je to zbog
Stanka Mršića.
– Suba je bio treći golman i Mršić ga je stalno stavljao
u igru. Već tad je imao sjajna rješenja, proigravanja, znao bi
Tvrtku Kali i petom uvaliti gol. Da nije golman, mogao je mirne
duše biti sasvim solidan vezni igrač. Pa sjećate li se kako je
samo zabio iz slobodnog udarca u dresu Monaca – sjeća se
Niko.
